“Danas, kada slavimo Trinaestojulski ustanak, u godini kada se proslavlja 70 godina pobjede nad fašizmom, sa ponosom možemo reći da smo antifašistički duh i vrijednosti brižljivo sačuvali i utkali u temelje našeg državnog bića. Taj svijetli događaj zaslužuje sjećanje i pijetet savremene Crne Gore i svih njenih građana, kao zadivljujuće pregnuće. Zaslužuju to i svi učesnici u njemu kao i njihovi potomci i sljedbenici, koji pronose duh antifašizma i slobode, luču postojanja i dostojanstvo imena Crne Gore”, rekao je Simović na Ljubotinju na centralnoj svečanosti povodom obilježavanja Dana Državnosti i Dana Ustanka.
Prema njegovim riječima, crnogorske slobodarske vatre gore vjekovima i zato Crnu Goru stvarali su vjekovi, a što vjekovi stvore, to ni milenijumi ne mogu poništiti.
“U crnogorskoj istoriji puno je sudbonosnih datuma i dana. U novovjekovnoj istoriji naše države dva su osobito važna, kroz koje su progovorili vjekovi: Dan državnosti i Dan ustanka, koji su se nekom višom voljom i razlozima stopili u jedan. 13. jul - jedan dan za sva vremena -most među crnogorskih vjekovima. 13. jul 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu Crnoj Gori potvrđena viševjekovna borba za nezavisnost međunarodnim priznanjem njene državnosti.13. jul 1941. godine, kada je u okupiranoj Crnoj Gori buknuo oslobodilački antifašistički ustanak i postao svjetionik i metafora za pokorene narode”, naveo je Simović.
Toga dana, prije 74 godine, u porobljenoj Evropi Crna Gora je otvorila poglavlja: slobodarstva, državnog dostojanstva i poglavlja internacionalne i civilizacijske utemeljenosti, a crnogorski „pregovarač“ bio je NAROD koji je nastavio da čini ono što su vazda činjeli njegovi preci.
“Zato je pravo da se danas iznova sjetimo toga svijetlog događaja i njegovih ustanika - s pijetetom i ponosom. I danas, ovdje, na Ljubotinju, čujemo poruku vjekova: bez 13. jula 1878. i 13. jula 1941. godine ne bi bilo ni Crne Gore.
Dan Ustanka je bio početak borbe protiv okupatora i ideologija fašizma i nacizma, ali i početak obnavljanja državnosti koju je Crna Gora kao žrtva međunarodne nepravde izgubila 1918. godine, iako je dala svoj maksimalni doprinos savezničkoj pobjedi. Ona je spasavajući druge zaboravila na sebe.
Poučeni tim iskustvom, a oslonjeni na svoj karakter, dostojanstvo i etos, narod Crne Gore, ustao je listom, riješen da se odupre osvajanju, fašizmu i nacizmu.
Trinaesti jul povezao je vjekove crnogorske istorije, od svetog kneza Vladimira Dukljanskog, preko ustanaka njegovog sinovca Vojislava, rodonačelnika prve crnogorske dinastije, i njegove slavne pobjede kod Bara 1042. godine, te međunarodnog priznanja Duklje od strane Carigrada i Rima, pa velikih istorijskih, vojničkih, duhovnih i kulturnih podviga Balšića, Crnojevića i Petrovića, sve do sudbonosnih bitaka na Carevu Lazu, Martinićima, Krusima, Morači, Grahovcu, Vučjem dolu, Fundini, Sutjesci, sve do onih koje su se vodile slovom i perom, do one konačne - 21. maja 2006. godine, kada je obnovljena nezavisnost Crne Gore.
Time je ponovo otvoren put u Evropu i svijet - u Evropsku uniju i u evroatlantske integracije - u NATO, put do adresa koje garantuju stabilnost, dalji razvoj demokratije, napredak, lične i građanske slobode i sve vrijednosti koje počivaju na antifašizmu kao sinonimu za jednakost, toleranciju, demokratiju, slobodu i borbu za mir”, poručio je Simović.
Kako je dodao, vrijeme je nedjeljivo - prošlost, sadašnjost i budućnost se prožimaju. “Imperativ je da uvažavajući prošlost, u sadašnjosti uradimo sve za napredak svoje države i bolji život i sreću svih građana. To će biti najbolja garancija za život u slozi, za uzajamno poštovanje, za poštovanje svih razlika, za bezbjednu i ekonomski prosperitetnu Crnu Goru, za Crnu Goru koja je dom svih građana.
I zbog toga, i ovog Trinaestog jula Crna Gora ustaje. I ponosno stoji - šaljući poruku svojim partnerima: da želi, da hoće i da je spremna da postane ravnopravni dio porodice razvijenih demokratskih država i naroda.
Danas, kada slavimo Trinaestojulski ustanak, u godini kada se proslavlja 70 godina pobjede nad fašizmom, sa ponosom možemo reći da smo antifašistički duh i vrijednosti brižljivo sačuvali i utkali u temelje našeg državnog bića.
Taj svijetli događaj zaslužuje sjećanje i pijetet savremene Crne Gore i svih njenih građana, kao zadivljujuće pregnuće. Zaslužuju to i svi učesnici u njemu kao i njihovi potomci i sljedbenici, koji pronose duh antifašizma i slobode, luču postojanja i dostojanstvo imena Crne Gore”, zaključio je Simović.
