Kada bivši esdepeovci, najvjerovatnije početkom avgusta, i formalno osnuju stranku - Socijaldemokrate Crne Gore - biće to čak 47 registrovana politička partija na političkoj sceni. Talas novih političkih ponuda posljedica je brojnih sukoba, pretežno u opozicionim redovima: od početka ove godine nastalo je čak pet novih partija - Demos, Demokratska Crna Gora, Demokratska narodna partija, Građanski pokret URA i Radnička partija.
Nema uporednih podataka, ali Crna Gora je svakako u vrhu evropske liste država po broju stranaka u odnosu na veličinu izbornog tijela: na nešto više od deset hiljada glasača po jedna partija.
Zato se i otvara dilema - kakve su šanse novoformiranih stranaka uoči izborne godine?
Ima prostora
Pošto je veliki broj pretendenata na poslanička mjesta izvjesno je da novoosnovane partije moraju, prije svega, imati originalnu političku ponudu.
Recept za uspjeh možda mogu da potraže u rezultatima izbora pred koje su se pojavljivale nove snage, kao što je bio slučaj Pokreta za promjene 2006. i Pozitivne Crne Gore 2012. godine, koje su imale „svježu“ političku ponudu i ostvarile impozantan rezultat.
Medojevićev PzP, nastao iz vrlo aktivne nevladine organizacije Grupa za promjene, bila je popularna stranka kao novi izbor na političkoj sceni, pogotovo za razočarane glasače opozicije i apstinente. Osnovani 2006. godine, na parlamentarnim izborima te godine ostvarili su odličan rezultat i osvojili 11 mandata u parlamentu.
Šest godina kasnije, Pozitivna Crna Gora Darka Pajovića bila je najveće iznenađenje izbora, sa sedam osvojenih mandata u Skupštini. Oni su takođe, kao nova stranka, imali originalnu političku ponudu u odnosu na ostatak opozicije, sa novim imenima i fokusom na životnu sredinu, mlade i ostalo. Prilično vješto su koristili i podršku dijela privatnih medija, kao i okolnost da ih niko nije doživljavao kao opasne konkurente.
Konfuzije
Iako je politički pluralizam poželjan, veliki broj partija koji učestvuje na malom političkom tržištu može potencijalno i zbuniti birače, s obzirom na to da se stvara „gužva“ na političkoj sceni na kojoj se pojavljuju stranke sa uglavnom sličnim programima.
Tako će se, ideološki gledano, Krivokapićev SDP i Brajovićev SD takmičiti ko je „veći socijaldemokrata“, Vlahovićeva Cdu i Popovićeva LP koja je istinski liberalna partija, manjinske stranke ko bolje zastupa interesa nekog naroda...
Postavlja se i pitanje da li nove partije imaju dovoljno vremena da se spreme za izbornu utakmicu. Stranke koje duže vremena bitišu na političkoj sceni, sa već izgrađenom infrastrukturom, lakše će dočekati izbore, dok novijim strankama treba dosta vremena i ulaganja da izađu sa partijskom mrežom i spremnom ponudom i pred birače.
Za partije bez razrađene infrastrukture i formiranih odbora po gradovima problem će biti i samo pojavljivanje na izborima. Shodno odredbama novog zakona, za učešće u izbornoj utakmici potrebno je da se sakupi 0,8 odsto potpisa od ukupnog broja birača. Drugim riječima: partije će morati da pred izborne komisije „dovuku“ 4.200 građana koji će, vlastitim potpisom dati podršku partiji koju simpatišu. Kako su sada oganizovane neke „mlade“ stranke, to bi mogla da bude i - nemoguća misija.
Prva istraživanja
Prave se i prva istraživanja za potrebe partija. Rezultati pokazuju da prostora za nove stranke ima, unutar izbornog korpusa opozicije ali i u dijelu glasača koji su do skora preferirali partije vlasti.
Tako je juče URA predstavila istraživanje po kojem imaju 9,2 posto podrške građana, a zajedno sa još dvije nove snage - Demosom i Demokratama - uživaju podršku od čak 35 odsto.
Ranije istraživanje DPS-a je pokazalo da su neke od tek formiranih stranaka značajno zašle u opoziciono biračko tijelo. Najjača među njima je Lekićev Demos sa 16 posto podrške, dok Demokrate imaju sedam, a URA pet.
Pojavom novih igrača taj odnos političkih snaga može se značajno promijeniti do sljedećih izbora. Kao što je teško sada izvagati: da li će današnje simpatije prema određenoj stranci ili njenom lideru sjutra, na izborima, biti zaista pretočene u kružić na izbornom listiću.
Potraga za ponudom
Reklo bi se da na političkoj sceni ima mnogo novoga. Međutim, u poređenju sa izborima 2006. ili 2012. možda je pred biračima i prevelika ponuda novih stranaka, koje se bore za isti glasački korpus razočaranih birača.
Osim toga, lideri novoformiranih stranaka uglavnom već poznata politička lica, bivši istaknuti funkcioneri neke od parlamentarnih stranaka. Osim Alekse Bečića, predsjednika Demokrata Crne Gore, svi čelnici stranaka osnovanih ove godine su - bivši ili aktuelni poslanici.
Zato je izvjesno: za promjenu odnosa snaga na političkoj sceni neće biti dovoljno samo osnovati novu stranku, ili nešto bolje preformulisati neki stari program bivše stranke. Ukoliko žele uspjeh stara lica u novim strankama moraće da ponude - nešto zaista novo.
Da ne bude po onoj staroj: igrali su samo jedno ljeto...(Pobjeda)
