"Oni sa dužim pamćenjem nostalgično se prisjećaju brojnih priznanja i nagrada koje su gotovo svake godine dobijali proizvodi ovdašnjih fabrika. Bilo da se radilo o zlatnom nikšićkom pivu koje je proizvodila pivara » Trebjesa« , a koje je svjetsko, a naše, bilo da se radilo o stilskom namještaju ŠIK »Javorak«, o kvalitetnoj rudi fabrike »Rudnika boksita« ili najkvalitetnijim čeličnim proizvodima nikšićke »Željezare« koja je podignuta 1953. kao prvi objekat teške industrije u Crnoj Gori, zatim, veliki Poljoprivredni industrijski kombinat, nikšićki »Metalac«, građevinsko preduzeće »Crna Gora«i brojna druga preduzeća, kao i čuveni hotel »Onogošt« koji je po uslugama i kvalitetu bio zaštitni znak nikšićkog ugostiteljstva. Sva ova preduzeća zapošljavala su od 1000 do 7000 radnika, kao na primjer »Željezara«. I zamislite samo logiku ovdašnje vlasti koja je 90-ih godina prošlog vijeka prodala najprofitabilnije preduzeće u Nikšiću, pivaru, navodno zbog izgradnje pruge Nikšić-Podgorica, a izgradnja pruge je trajala više od 20 godina. Novac je, kažu, utrošen za predizborne kampanje", navesl aje Peković u izjavi dostavljenoj Portalu Analitika.
Decenijama su, dodaje, ovi kolektivi po svemu bili najuzorniji u Crnoj Gori, koji su im po značaju i vrijednosnim kriterijumima i pripadale.
"Sve ove fabrike, svi veliki ugostiteljski objekti, obezbjeđivali su hiljadama zaposlenih pristojnu egzistenciju, stvarali kadrove, i to kakve, za nove fabrike, da bi svemu došao kraj. Došli su neki novi ljudi, uzeli vlast i sve drugo, obećavši narodu da će da živi bolje. A kako su mu pomogli, Nikšićani i građani Crne Gore su svjedoci i žrtve njihove »pomoći«. Manje više stale su fabrike.Ljudi ostali bez posla, na biroima rada, novi kadrovi umjesto na nova radna mjesta takođe se sele na biroe rada, a Nikšić sav u dugovima. Zatvoren PTK, Metalac, hotel »Onogošt«, »Željezara« i »Boksiti« zapošljavaju najviše od 250 do 300 radnika koji većinu vremena štrajkuju ili stradaju na poslu zbog neadekvatnih uslova rada, jer neoliberalni koncept kapitalizma jednog crnogorskog profesora doveo je radničku klasu u ropski položaj. Tako je stanje u nikšićkoj privredi, i u Nikšiću uopšte, postalo Crne Gore ogledalo. Zapravo, odraz ove vlasti koja se u Nikšiću ogleda. Opština Nikšić grca u dugovima. Taj dug 2015. iznosi preko 47 miliona. Ko je, i zašto Nikšić toliko zadužio? Svi ti ljudi imaju svoje ime i prezime. Da je država bila pravna, da su funkcionisale institucije sistema, da se domaćinski poslovalo, da se vodilo računa o interesima građana Nikšića, da su voljeli Nikšić, ne bi ga doveli u ovako teško stanje, a nekad smo imali najveći bruto dohodak po glavi stanovnika ne samo u Crnoj Gori, već u bivšoj Jugoslaviji. Da li premijera boli kada vidi u kakvoj se situaciji nalazi njegov rodni grad? A zamislite da Nikšić nije njegov rodni grad, pa šta bi tek onda bilo sa Nikšićem i Nikšićanima? No, može li biti gore? Jeste li primijetili kako je poslednjih godina Nikšić postajao nekako “stišan i siv, potonuo u sumornost”? Mnogo je manje smijeha, čak i kod mladih, samo još uvijek djeca graju.I nije to toliko zbog ovih hladnih nikšićkih zima i nesnosne ljetnje vreve, koliko zbog nesnosnog beznađa", ističe Peković.
Demokrate poručuju- zaustavićemo funkcionisanje po principu “prodaj, pozajmi, potroši”.
"Nikšić je grad koji je izuzetno bogat resursima, kao i potencijalima za razvoj tranzitnog turizma, a svjedoci smo da u njemu građani žive siromašno, ne svojom krivicom, već vlasti koju treba dovesti “k spoznaniju prava”, a zna se tačno šta je i kako ko radio. Svi oni koji su uzimali tuđe, to tuđe će morati vratiti. Jer Demokratska Crna Gora će poštovati zakone države, tražiti odgovornost za neodgovorne, poštujući samim tim i građane koji će im ukazati povjerenje", zaključila je Peković.
