Znao sam da samo brza reakcija može da spasi život djevojke, koja je tonula i izranjala iz Dunava pred našim očima. Vrijeme se merilo stotinkama sekundi, najbrže što je čamac mogao, stigli smo do nje, a onda je nastala dramatična borba koja je, srećom, uspješno završena.
Ovako, u nekoliko riječi, posle jučerašnjeg herojskog spasavanja dvadesetdvogodišnje djevojke, koja je nešto posle devet sati skočila sa Varadinskog mosta govori Nebojša Janjić (47), komandir granične policije u Novom Sadu, koji je skočivši u rijeku djevojku izbavio.- Sa kolegom Petrom Gvozdenovićem koji je upravljao čamcem krenuli smo prema djevojci, čije se tijelo vidjelo u vodi - prenosi te trenutke Janjić. - Sve vrijeme sam gledao u nju, tonula je, pa ponovo isplivavala na površinu.
Na tom dijelu Dunava, matica je brza, a dubina oko 10 metara. Djevojka je tonula velikom brzinom, i otprilike na polovini rijeke, između Varadinskog i drumsko-železničkog mosta, čamac sa dvojicom policajaca joj se približio.
- Nikakav glas se od nje nije čuo, bacio sam joj pojas za spasavanje, ali ga nije uhvatila - kaže Janjić. - Nije imala snage, a u očima joj se vidjelo da je polusvejsna. Morali smo da pazimo da je propeleri čamca ne povrede i da je bezbjedno izvadimo na suvo, spustio sam prema njoj čaklje, da je privučemo, ali ni to nije pomoglo.
Sekunde su odmicale. Janjić je zatim, bez razmišljanja, na brzinu svukao plavu uniformu da bude što lakši i skočio u vodu. Sa nekoliko zamaha rukama, doplivao je do djevojke koja je pred njegovim očima treći put potonula.
- Uhvatio sam je oko struka i svom snagom se trudio da joj glava bude iznad površine, da ne guta vodu. Nije bilo lako, jer je riječ o krupnijoj osobi, a na tom mjestu je matica najjača. Da nismo stigli tako brzo, vjerovatno bi se udavila.
Dok je Janjić spasavao utopljenicu, njegove kolege su pozvale Hinu pomoć. Ona je bez vidljivih povreda prevezena u Urgentni centar gdje je zadržana na dijagnostici. (Novosti)