Vladajuća koalicija ne želi iskreno da sistem obrazovanja prilagodi potrebama tržišta rada, niti da zaustavi pogubnu politiku zapošljavanja na osnovu partijskih knjižica zato što znaju da bi to bilo opasno za njihov opstanak na vlasti. Ukoliko bi obrazovni sistem i politiku zapošljavanja prilagodili realnim potrebama i stvarnim uspjesima svršenih studenata, onda vladajuća garnitura ne bi imala toliko efektivne mehanizme za utjerivanje straha i uslovljavanja, a to bi, u krajnjoj liniji značilo gubitak vlasti na koju su se navikli i čega se neizmjerno boje.
Apelujem na mlade ljude da ukazujemo na sve nepravde u procesu zaposlenja, da se pobunimo protiv namještenih konkursa, da ulažemo žalbe, koristimo medije i sve druge mehanizme kako bi pokazali da se ne bojimo već da smo krenuli da se borimo i tražimo ono što nam pripada.
Šansa malog društva kao što je crnogorsko jeste obrazovanje. Ono mora biti pokretačka snaga razvoja i napretka. Problem Crne Gore nije u nedostatku kapaciteta, što je čest izgovor kada se govori o procesu evropskih integracija, već u velikom broju visokoškolaca koji na birou čekaju zaposlenje dok partijski podobni kadrovi vrlo lako dolaze do posla i na kraju nemaju dovoljno znanja i vještina da odgovore potrebama našeg društva.
Crnoj Gori je neophodna objektivna analizu tržišta rada i obrazovanja koja bi za cilj imala pravi uvid u stanje i jasno ukazala na dalje korake koje je potrebno preduzeti kako bi mladi ljudi mogli svoj život formirati ovdje, napredovati i pomagati razvitku društva. Ovim pristupom bi se na jedan sveobuhvatan način uočili nedostaci i praznine tamo gdje postoje, rasteritili oni fakulteti koji ne mogu da odgovore potrebama tržišta rada, smanjila hiperprodukcija kadrova i politika zapošljavanja se bazirala na stvarnim diplomama i radnim biografijama.
