Na isti način, prije mjesec-dva, ožaljen je i Podgoričanin Mirza Haklaj, otac dvoje djece koja su uz majku, sa neumoljivim ,,ratnikom džihada“, ostala do posljednjeg časa. Rožajca F. K. za koga se još od oktobra prošle godine ne zna je li živ, ne traži više ni rodbina, jer ga je oplakala onog trena kada joj je stigao glas iz Sirije da se priključio ISIL formacijama. Mladog Petnjičanina Damira Babačića niko više i ne pominje, sumnja se da nije živ. Pobjeda je nedavno pisala o njegovoj zloj sudbini i sve se završilo na tom patetičnom tekstu, propraćenom jednako patetičnim reakcijama. Otpisani i prežaljeni Nikšićanin Elvin Balić i još jedan Baranin, Adem Mustafić, posljednji put su se posredstvom društvenih mreža oglasili krajem maja i sredinom juna i pretpostavlja se da su još živi. Ali, s obzirom na to da su obojica, kako su se sami hvalili, u jednoj od najelitnijih ofanzivnih jedinica takozvane Islamske države (ISIL), šanse za dugotrajniju terorističku misiju nijesu im naročite. Jednako kolike su i plavskoj trojki o kojoj je pisano i govoreno jedan jedini dan. O Bjelopoljcu i još trojici crnogorskih državljana koji su se sa ovih prostora zajednički ,,iselili“ prije nekoliko godina, a sa Kosova se, preko Albanije i Italije, domogli Libije, ne govore više ni najbliži. I u sredinama odakle potiču pomenuti mladi ljudi - muk. U Baru se, primjera radi, i među javnim uglednicima, teško nalazi sagovornik koji bi imenom i prezimenom pokušao da analizira svojevrsni fenomen ,,nenametljivog, finog mladića iz komšiluka“ čiji se život završi u uniformi neumoljivog teroriste jedne od najopasnijih organizacija. Zbog čijih je ideja i boraca britanski premijer Dejvid Kameron, prije nekoliko dana, naložio najviši stepen pripravnosti svih bezbjednosnih struktura, zbog prijetnji ratnika džihada da će surovo kazniti (?!) Ujedinjeno Kraljevstvo u drugoj polovini mjeseca Ramazana, između 5. i 18. jula.
Izrugivanje islamu: Ćuti se u Plavu, Petnjici, Rožajama, Nikšiću i Podgorici. Svojevremeno je, uoči razgovora za naš list, pljevaljski imam, efendija Kadribašić bio u dilemi - govoriti glasno, jasno i precizno, ili se zakloniti iza opštih mjesta generalne osude svih zločina i svih terorista i terorističkih akata?! U neformalnom dijelu zanimljive analize naglasio je da se islam ,,može tumačiti kako god, ali nipošto ne može na na- čin na koji ga tumače kreatori takozvane Islamske države“, objašnjavajući da se taj stav mora stalno ponavljati u svim prilikama. - U ime Alaha, poslanika Muhameda i Kurana se ne ubija, ne oduzimaju se životi, ne ruše se gradovi, ne udara se na civilizacijske tekovine. Alahovo poslanje je - ubiješ li jednog čovjeka, kao da si ubio čovje- čanstvo! Samim tim opravdanja za zločine nema niti može biti a svako drugo tumačenje je izrugivanje koje, i kratkoročno i dugoročno, najviše štete nanosi upravo islamu na svim prostorima, pa i u Crnoj Gori. A, pošto jedno zlo najče- šće ne dolazi samo, druga opaka pošast koja bi nas mogla zadesiti je islamofobija. Nažalost, u nekim krugovima uz podršku pojedinih medija upozorenja te vrste tumače se maliciozno, krajnje zlonamjerno, predstavljajući se javnosti kao podrška teroru i teroristima, kazao je efendija Kadribašić za Pobjedu.
Zamke islamofobije: I sam Kadribašić je prije nešto više od tri mjeseca bio izložen javnim sumnjičenjima da se navodno nedopustivo ,,njež- no“ odnosi prema islamskom radikalizmu, a jedva nešto bolje prošao je u dijelu crnogorskih medija i prvi čovjek Islamske zajednice reis Rifat Fejzić. U nedavnom opširnom intervjuu Pobjedi, Fejzić je, vrlo jasno, iskazao stav o ISIL-u. - ISIL nije ni ,,D“ od države a svaki pripadnik koji ubije samo je zločinac i terorista, a ne nikakav Alahov sljedbenik i poštovalac, istakao je on. Zločini u ime islama samo su tragična negacija svih ključnih vrijednosti naše vjere i na tu činjenicu moramo neprestano upozoravati sve vjernike, ali i laike kako bi suzili prostor za prijeteću islamofobiju od koje niko ne može imati koristi a štete su nemjerljive. Za sve, a ne samo za pripadnike islamske vjeroispovijesti. Zato je potrebno da govorimo, da objašnjavamo i podu- čavamo, a ne da ćutimo. Dakle: islam je vjera mira i tolerancije, a svaki radikalizam protivan je samoj njegovoj suštini. Zato i kažem da pripadnici takozvane Islamske države prvenstveno rade protiv vjere kojoj navodno pripadaju - zaključio je reis Islamske zajednice u Crnoj Gori. Pitanje je, međutim, zašto ostali - ne samo u vjerskim zajednicama već i u državi - ,,mudro ćute“ kada je jasno da je riječ o fenomenu, društvenom problemu, na koji se mora reagovati!? (Pobjeda)
