Piše: Milorad PUSTAHIJA
Ranije je novčanu masu činio gotov novac i depozitni novac, a primarna emisija je trebalo biti uslovljena stvaranjem vrijednosti u privredi. Deregulacija finansijskog sektora je promijenila sve. Bog se javlja u tri lica – Otac, Sin i Sveti duh; a finansijski derivati u četiri - forvardi, fjučersi, opcije i svopovi. I bezbroj kombinacija. Voljom pohlepnog bankarskog duha ovi magloviti derivati su jednog dana osvanuli u aktivama banaka kao realne vrijednosti, te su i štedno-kreditne banke, oslobođene stega obavezne visine depozita, jurnule u ludačko neodgovorno investiranje. I onda je nastupila nepodnošljiva lakoća zaduživanja, u kojoj su Grci toliko isprednjačili, da od sada - pa do sudnjeg dana - ne mogu vratiti dug. Bankari su se prosto nadmetali ko će im dati veći kredit, ko će pomoću pomenutih derivata prikriti realnu veličinu grčke zaduženosti. Čuvene bonitetske kuće su do pred sam slom grčkih finansija držale visok kreditni rejting Grčke. Čim je pukla stvar, oko 2.000 grčkih milionera prebacilo je novac u švajcarske banke i ostavilo narod u besparici. Sada Grci odbijaju da pristanu na dužničko ropstvo, a Evropa prijeti ekskomunikacijom Grčke iz raja.
E sad, meni, koji sam sa svojom državom tek u kvalifikacijama za EU, nešto nije jasno. Kako niko nakon ove velike pljačkaške koruptivno-špekulativne operacije ne traži - procesuiranje velikih riba. Povika je na sitne grčke penzionersko-trudbeničke gavune, koje su brumali sitninom dok su politički somovi i bankarske ajkule, i iz Grčke i iz EU, krčmili ogromni plijen. I sad nesretni Grčki gavuni trebaju nekoliko vjekova da plaćaju ceh. Ispada da su strožiji kriteriji za nas u kvalifikacijama nego za članove EU. Najkrupnija crnogorska riba je krap, koja je mnogo manja od ajkula i somova i ne shvatam zašto je bitno da istrijebimo naše tranzicione krapove čija se alavost može mjeriti tek od jednog do deset miliona, kada će da nas prime u EU vode sa onako opasnim ribetinama. Već pominjani kompanjero Fransisko je govorio i o enormnoj pohlepi koja je postala nova vjera. Danas na svijetu postoje stotine, pa i hiljade, enormno i bezobrazno bogatih ljudi naspram kojih su smiješne mnoge države i njihove vlade.
Vjerovatno zbog toga i prisustvujemo pomanjkanju velikih ljudi u politici, jer je realna moć preseljena u mutne vode bankarstva. Kažu, da jedan dan ovoga „šaljivog“ američkog rata protiv ISIL-a košta u prosjeku 10 miliona eura. Znači: tri milijarde i šesto pedeset miliona na godinu. Rat protiv Grčke koštao bi vjerovatno 200 miliona na dan i trajao bar četiri godine, što iznosi približno 300 milijardi dolara i to pod uslovom da se rat ne proširi na regionalni ili svjetski nivo. Dakle: tek je neznatno skuplje prezadužiti jednu zemlju do nivoa duž- ničkog ropstva, i možeš hirurški precizno jednu po jednu da osvajaš, bez sopstvenih ljudskih gubitaka i bez opasnosti nekontrolisanog širenja sukoba. Jedini trošak je fiktivni novac kojeg ionako neprestano duvaju u neke finansijske balone. Bolje da ti balon pukne u Grčkoj nego kod kuće kao nedavno 2008. godine. Osim toga, roblje je krotko jer im je nametnuta krivica nesolventnog dužnika, a resursi zemlje nijesu razrušeni kao u pravom ratu. Cipras i Varufakis će naravno pasti. Oni su žrtvovani da na čelu svog naroda prime razorni prvi udar kontramjera od strane ,,demokratskih i liberalnih“ povjerilaca.
U očajanju i beznađu sam narod će ih zbaciti. Tada, kad narod spozna da ni komunisti nemaju rješenje, kreditori će reprogramirati dugove i za 10 odsto ublažiti muke naroda i vratiti karamanlise ili micotakise, koji su onako enormno i zadužili Grke. Bojim se i za kompanjera Fransiska koji je počeo reformisati kuriju i obuzdavati vatikansku banku. Srpsku pravoslavnu crkvu ovo ne zanima, jer oni su se za razliku od Vatikana, tek prije dvadesetak godina dočepali para i politike i nastavljaju sa onim u čemu ih je prekinuo komunizam - sa klerofašizmom. A da tu je i novi projekat : ,,The First Holly Sava, off shore, off law and off mind Bank“. (Pobjeda)
