Dočekao nas je jedan izuzetno ljubazan, nasmijan i vedar čovjek koji nas je kao pravi domaćin odveo do najljepšeg mjesta u selu, u baštu pored bazena. Smjestili smo se i započeli priču od njegovog ranog detinjstva, pa sve do danas.
Miroslav je mali ostao bez oca, zbog čega je majka morala mnogo da radi kako bi im zaradila za život.
– Oca sam izgubio u sedmoj godini, majka je radila 16 sati dnevno da bi me othranila. Kao samohrana majka morala je da se trudi – kaže Đorđević za Telegraf koji ističe da mu nije teško padalo to što ga je majka sama odgaja.
– Bilo je za skroman život, moralo je da se radi da bi imao za školovanje, za knjige, za odijelo. Bilo je teško, naravno, radila je i ona težak posao kao spremačica, a u drugoj smjeni je išla na njivu – kaže najduhovitiji čovjek u Srbiji koji je nalazio razne poslove i bio nadničar kako bi zaradio novac.
– Od 17. godine sam radio težak fizički posao. Nosio sam džakove od 50 kilograma, istovarao sam i utovarao kamione. Na selu je uvijek tako – priča Đorđević i ističe da je bio srećan kada ima nešto da radi.
Svoje slobodno vreme koristio je za pisanje aforizama u čemu ga je majka podržavala, jer ona je voljela da čuje i da pročita lokalne fore iz sela.
Nije odustajao od pisanja, vjerovao je u svoj humor, pa je tako, iako nije bilo novčane naknade, nastupao kao stand-up komičar pod nadimkom Lord od Bede i izdao dvije knjige – “Lupetanje gluposti slobodnim stilom” u 100 primjeraka i “Lupetanje gluposti slobodnim stilom 2″ u 200 primjeraka, koje je poklonio prijateljima.
– To je bilo 95 odsto iz ljubavi, onih pet je bilo za put i eventualno neko piće. Jednostavno sam imao filozofiju koju i dan danas imam, da živim za stand-up komediju, a ne od nje – objašnjava Miroslav.
Kada je na televiziji video reklamu za šou “Audicija” shvatio je da je to njegova šansa i postavio sebi ultimatum.
– Pre pet mjeseci sam ostao bez posla, na ulici sa dugovima za struju, telefon i tome slično. Nisam znao gdje ću. To se pojavilo kao kec na desetku, ja sam rekao “Miroslave, ovo ti je zadnje mjerenje humora. Sko ovde ne uradiš ništa, ende, i to je to” – navodi Đorđević koji je pozajmio pare od prijatelja Đorđa, kako bi otišao do Beograda.
Rizikovao je, kako on kaže, siguran hljeb, jer je našao posao u fabrici televizora u Slovačkoj. Međutim, to mu se isplatilo jer mu je “Audicija” promijenila život.
– Prvo čega sam se sjetio, kad sam pobijedio, su moji idoli, Minimaks, Neša Leptir, Ljuba Moljac i, naravno, Branislav Petrušević Petrući sa kojim sam imao čast da nastupam i koji mi je mnogo pomogao – ističe komičar iz Maglića.
Majka koja se cio život borila za njega, bila mu je najvjernija publika, a u trenutku kada je on proglašen za pobjednika, ona je doživjela veliki, pozitivan šok.
– Pila je tablete za smirenje u pola dva ujutru – otkriva Miroslav.
