Svjedoci smo sve intezivnije NATO propagande u kojoj, nažalost, sve zapaženiju ulogu uzimaju i sportisti (obavezno sa kapitenskom trakom) pa smo tako, prije nekoliko dana imali priliku da čitamo NATO promoterski blog košarkaša Suada Šehovića, nakon čega je stigao kontra odgovor sa odbojkaškog terena. Zbog toga, zarad pune istine, neophodno je i da kapiten vaterpolo reprezentacije Nikola Janović dobije odgovor, ovog puta sa džombastog fudbalskog terena FK “Polimlja” iz Murine.
FK “Polimlje” je mali amaterski fudbalski klub, za koji većina čitalaca ovog teksta nije ni čula, ali to nas ne diskvalifikuje da iskažemo mišljenje o sve češćem učešću sportista u NATO propagandi, posebno imajući u vidu da je većina nas koji smo igrali ili igramo fudbal u ovom klubu bili neposredni svjedoci „utakmice“ koju je NATO odigrao 30. aprila 1999.godine u Murini. Rezultat utakmice je svima poznat, tragičan: 6-0 u korist NATO tima. Neću više spominjati ovu utakmicu, a ni druge koje su se odigravale u našem okruženju, ali i širom svijeta, u izvedbi različitih aktera, već želim da iznesem mišljenje o Vašem tekstu i o tome da li je sportu potrebna politika.
Kao što sam naveo, malo ko zna za FK „Polimlje“ iz Murine, ali svi znamo ko je Nikola Janović. Znamo da je jedan od najboljih vaterpolista današnjice, veliki borac i sportista, koji nam je donio mnogo radosti igrajući i osvajajući trofeje za naše klubove i reprezentaciju. Gospodine Janoviću, znamo da ste igrajući za reprezentaciju geografski male zemlje, puno puta pobjeđivali reprezentacije velikih zemalja kao što su SAD, Rusija... Zato i čudi da ste iz vaterpolo bazena zaplivali u vode geopolitike, promovišući vojni savez, umjesto da promovišete sve lijepe stvari koje Vam je, kako ste i sami naveli, sport donio.
Rekli ste da u životu i sportu važe isti principi. Uz dužno poštovanje moram konstatovati da nijeste u pravu. Trebalo bi da važe, da, ali ne važe! U sportu još uvijek, preovladavajuće, imamo poštovanje prema navijačima, saigračima, protivnicima, a prije svega fer play, dok u životu to najčešće nije slučaj. Tako imamo puno životnih utakmica sa lošim suđenjem, pristrasnim sudijama, sa puno faulova na koje sudije (za)žmure, puno golova iz ofsajd pozicija… Prosto: pravila nijesu ista za sve.
Otkad su i sportiste uključili u NATO propagandu, došli smo u situaciju da jedan sportista odgovara drugom, a tema je daleko od sportske. Sve više to liči na Skupštinu, na iscrpljujuće poslaničke replike, tako da će, ako sportisti ovako nastave, umjesto za sportske nastupati za poslaničke klubove, jer kao što Vi imate pozitivno mišljenje o NATO integracijama, siguran sam da ima veliki broj sportista, koji imaju suprotno mišljenje, ali ne ulaze u geopolitiku već svoje bitke biju na sportskim terenima.
Kao još uvijek aktivni sportista, i uzor mladim ljudima, ne bi trebalo da izlazite iz sportskog bazena i plivate mutnim vodama (geo)politike i promovišete vojni savez, od kojeg su, ne tako davno, na Murini svoju životnu utakmicu izgubili Miroslav, Julija, Olivera, Vukić, Milka i moj đed, Mano.
Ako ste već, dok promovišete NATO, imali potrebu da javno iznesete svoj stav, trebali ste da ga iznesete kao građanin ili kao član političke partije, a nikako kao kapiten bilo kojeg sportskog kolektiva, posebno ne kao kapiten reprezentacije zemlje, čije je stanovništvo prema svim istraživanjima većinski protiv integracija u NATO savez.
