Govoreći o otkazu Borisu Dežuloviću u Slobodnoj Dalmaciji, ukidanju kolumne Davora Krile u istoj novini i prijetnjom otkazom Borisu Paveliću u Novom listu, Ivančić kaže da ga sve to podsjeća ne devedesete.
- Sličnosti je mnogo, pogotovo u metodama, a razlika u odnosu na devedesete tiče se nedostatka alibija. U Tuđmanovo vrijeme su rat, okupatorska agresija i "odbrana domovine" služili kao dežurna opravdanja za brutalne obračune s "neprijateljima" na unutrašnjem planu, a danas ta opravdanja upečatljivo izostaju. U tom smislu, sadašnji nacionalistički pokret hrvatske desnice čini se na svoj način autentičnijim, ideološki čišćim, jer se u pouhvat "odbrane domovine" kreće od taočke njene objektivne neugroženosti - kaže Ivančić.
On tvrdi da je u hrvatskim medijima danas vlasnik apsolutni gazda, pa zbog toga na urednička mjesta, kako kaže, dospijevaju "novinarski patuljci", kako je opisao Ivu Bonkovića i Nenada Hlaču, glavne urednike Slobodne Dalmacije i Novog lista.
- Na primjerima obračuna s Dežulovićem, Pavelićem i Krilom - koji su po svojim talentima i vrijednostima mnogo iznad prosječnih, novinari kakve bi svaka redakcija mogla samo da poželi - možemo da prosmatramo zbilja fascinantnu simbiozu fašizma i korporativnog načina odlučivanja. Udari na njih sprovedeni su u interesu hrvatske naci-desnice, motivi su, dakle, ideološki, a izvođenje je prepušteno neupitnom i tobože neutralnom mehanizmu kompanijske hijerarhije koji je, da se ne zavaravamo, sam po sebi fašistički. Ako neko u tom kontekstu još uvijek želi da spominje "tržište", "slobodu preduzetništva" na medijskome planu ili neku sličnu kapitalističku izmišljotinu, zavrjeđuje da se sjutra u totalitarnom paklu "slobodnog tržišta" friga bez prava na odbranu - kaže Ivančić.
Izvor: Index
Foto: tacno.net
