Psiholog Boško Ilić u izjavi za Pobjedu konstatuje da ljudi u Crnoj Gori više nego ikada brinu o svom izgledu i da je pitanje da li je tako i u širem društvenom kontekstu – Zapadnoj civilizaciji, kako bi vidjeli da li se izdvajamo u tom pogledu.
Upitan koliko je stabilan prvi utisak, Ilić konstatuje da se on teško mijenja pogotovo u slučajevima kada je ostavljen negativan utisak i ,,crv sumnje stoji negdje čak i kada se dešavaju pozitivne stvari”.
-Stabilnost prvog utiska zavisi od našeg vjerovanja koliko možemo da utičemo na stvari koje nam se događaju. Dalje, vjerujemo da ono što je za nas tačno, da je tako i za druge ljude. Neko misli da on sam može najviše da utiče na to šta mu se događa u životu, a neko da sredina ima veći uticaj. Drugi bitan faktor je kako tumačimo situaciju koja se dogodila, postoji li šansa da se ona ponovi, da li je ta osoba bila upoznata sa svima aspektima situacije, da li je imala namjeru da to uradi.. – priča psiholog.
Ilić dodaje da ukoliko vjerujemo da možemo da utičemo na stvari koje se događaju i mislimo da je osoba znala šta radi, vjerovatno da će naš prvi utisak biti jak.
-Ako smatramo da je sredina najodgovornija za ono što nam se događa i ako mislimo da osoba nije upoznata sa svim vezanim za situaciju, vjerovatno je da će ta negativna epizoda izblijedjeti – kaže Ilić.
Na konstataciju da naše društvo ide logikom da je njegovan i lijep fizički izgled ujedno i put ka tome da se kompetencija i pouzdanost može uvidjeti odmah ,,na prvu loptu”, psiholog ističe da smo svi svjesni značaja prvog utiska koji ljudi ostavljaju na nas ili mi na njih.
-Svima je jasno da se treba dotjerati kada želimo da na nekog ostavimo utisak. Naravno da to sređivanje zavisi i od prilike i osobe.Tim prvim utiskom želimo da bar ,,kupimo” pažnju sagovornika za ono što trebamo da mu saopštimo. Naš izgled više govori o tome koliko smo motivisani da nešto postignemo, međutim, sa druge strane, i ovo je društveno uslovljeno. Ako zajednica zaista vrednuje kompeticije i ima jasne kriterijume, time je manja šansa da neki drugi kriterijumi budu važni. Što se tiče poslovnog stajlinga, za njega je bitna motivacija, a ljudi je svakako pokazuju ako na posao dođu sređeni. Ako to ne učinite, jasno je da će vaš postupak biti shvaćen kao nedostatak motivacije. Međutim, ako neko ima probleme od pretpostavljenih zbog izgleda, koji je u skladu sa propisima firme i državnih zakona, naravno da to treba sankcionisati – objašnjava Ilić.
Sa druge strane, kako kaže, svi mi stalno diskriminišemo odnosno kategorišemo. Psiholog je podsjetio na riječi autoriteta na polju neverbalne komunikacije Dezmona Morisa, koji je isticao da ,,mozak razvrstava sve što vidimo”.
-Od davnina želimo da klasifikujemo pojave i ljude, jer nam je tako lakše da živimo. Nešto nam se sviđa, a nešto uopšte ne.To ide od banalnih stvari, kao što je recimo, odnos prema tetovaži, do nekih vjerskih stereotipija. Naravno, mi imamo pravo na izbor, ali ne i da nekome učinimo nešto nažao zbog tih svojih stavova. Niko od nas ne može birati kako će izgledati, ali svakako da se možemo potruditi oko svog izgleda kao i oko svog mentalnog zdravlja. Da bismo shvatili zašto dolazi do nemara prema tijelu ili duši, treba da znamo nekoliko stvari poput toga koliko je važan uticaj roditelja. Oni su ti od kojih najviše naučimo, pa i oko odijevanja ili brizi prema svojoj duši – kaže Ilić.
Kako dodaje, oni su u tom pogledu mnogo bitniji kod odnosa prema svojoj duši i psihičkom svijetu, nego kod odijevanja. Psiholog ističe da od roditelja učimo o svojoj vrijednosti, zavisno od toga kako se ponašaju prema nama.
-Ako roditelji nikad nijesu zadovoljni našim uspjesima, naravno da ćemo imati manje samopouzdanja. Takođe, ugledamo se na njih. Ako su nemarni u odnosu prema drugima, velika je šansa i da mi budemo jer ih često, svjesno ili nesvjesno, kopiramo. Onda dolazi adolescencija i tada nam je mišljenje vršnjaka bitnije po pitanju oblačenja, od onoga koje imaju roditelja.Vršnjaci u tom period snažno utiču i na naš psihološki razvoj. Uz sve ovo treba imati na umu da mi nijesmo pasivna već vrlo aktivna bića. Dakle, iako okolina djeluje na nas, mi smo misleći organizmi i biramo šta želimo i šta možemo. Naše procjene su vrlo često prilično tačne. Dalje treba imati na umu i da se rađamo sa određenim karakteristikama nervnog sistema, inteligencije i temperamenta – priča Ilić.
Prema njegovim riječima, postoje društva koja postavljaju jasne i precizne kriterijume uspjeha kako u privatnoj tako i u poslovnoj atmosferi. Ilić objašnjava da izuzimajući prve kontakte među ljudima, kada je normalno da garderoba bude reprezentativnija, ona ne treba da bude toliko bitna.
-Na poslu postaje bitna stručnost, a u privatnoj sferi lične karakteristike. Ako je društvo neusidreno i razvejanih vrijednosti, onda neki drugi kriterijumi mogu igrati ulogu, pa tako i garderoba. Postoje neka istraživanja koja pokazuju da se neverbalnoj poruci vjeruje čak pet puta više nego verbalnoj - rekao je Ilić.
Sociolog Predrag Živković ističe za Pobjedu da modernog potrošača uzrujava svako ko ne želi trošiti sve više i više, i ko nije zainteresovan za nove želje i potrebe. Kako ističe, u modernim društvima i kulturama zahtijeva se orijentisanost prema potrošnji.
-Oponašanje nadređenih i gotovo kompulzivni nagon da se ističemo među onima istoga položaja kao i to da se razlikujemo od onih nižih sa različitim tradicijama, nude se kao valjano objašnjenje promjena životnih stilova, mode ukusa i ponašanja potrošnje uopšte. Upotrijebiti pojam „potrošačka kultura“, između ostalog znači i naglasiti činjenicu da su svijet robe i njena načela strukturiranja ključni za razumijevanje savremenog društva – rekao je Živković.
Prema njegovim riječima, otvaranjem trgovinskih mreža u većim gradovima Crne Gore, nastao je takozvani „trgovinski fetišizam“. Sociolog ističe da se ljudi sve više identifikuju sa prestižnim trgovinskim centrima, koji su središta gdje se smještaju ,,idealni, savršeni, rajski prostori, koji su paradigma čitavog svijeta u malom”.
- Današnja opsednutost izgledom, koju možemo zapaziti i kod građana Crne Gore, podstiče pulsaciju poriva, banalno kanalisanje animalnih strasti. Tako moderni Crnogorac biva razapet između unutrašnjeg osujećenja i tržišno ponuđenog izbora, koji ga okiva zavisnošću. Međutim, to za njega predstavlja udobno robovanje. Gonjen depriviranim stanjem, utjehu pronalazi u plastičnom identitetu. „Paunovsko šepurenje“ modernog pojedinca, njegovo robovanje i služenje raznim fetišima, pretvara ga u globalnog hodočasnika koji napušta svoju duhovnu dimenziju, da bi se otisnuo u horizonte egzistencijalne nesigurnosti – objašnjava Živković.
Sociolog ističe da neverbalna komunikacija biva potisnuta njegovim provokativnim izdanjima koja nijesu usmjerena ka ostvarenju socijalne interakcije ili susreta sa drugim čovjekom, već ,,predstavljaju iluziju njegove slobode, pretvarajući ga tako u duhovnog, ali i materijalnog vagabunda.”
- Na jednoj starni prisustvujemo gubitku aure pravih vrijednosti, a na drugoj, koja na žalost dominira, stvaranju brendomana koji teže da ispune fantaziju zabranjenih želja. Potrebna je korijenita promjena društvenih odnosa i čovjeka prema čovjeku, ali prije svega promjena stava prema samom sebi. Da ove naznake ne bi ostale samo puka obećanja, neophodno je održavati i njegovati kritički stav prema sadržajima savremene civilizacije – kaže Živković.
Kako dodaje, to podrazumijeva povratak sebi, i povjerenja u drugog, kao istinsku potrebu razvoja čovjeka i društva.
-Jedino na tim postulatima, moguće je ukazati i veliko povjerenje u domene neverbalne komunikacije. Da se komunikacija licem u lice ne bi zamjenjivala tjelesnim egzibicionizmom, potrebno je suočiti se s tržišnim asocijacijama i slijediti duhovne veze, koje će rehabilitovati dosadašnje ranjive mentalne strukture čovjeka – zaključuje Živković.
foto:opusteno.rs
