“Iz dva razloga, prvo što je četnički pokret od svog nastanka, pa do danas bio vojno krilo velike srpske politike, koja negira državni, nacionalni, kulturni subjektivitet Crne Gore, koji je više od sto godina radio,a radi i danas na uništavanju Crne Gore. Druga stvar koja je jednako skandalozna je da do današnjeg ni sa jedne državne adrese nema nijednog slova koji bi objasnio taj čin bez presedana”, kazao je Popović za Radio Antena M.
Funkcioner Nove srpska demokratija NOVA Budimir Aleksić kaže da je potpuno beznačajno to što je Mugoša položio vijenac na spomen obilježje u Kamniškoj Bistrici.
“Vjerovatno je Mugoša dobio sugestiju da zaista nema smisla da se Slovenci čude primitivizmu i odnosu Crne Gore prema žrtvama iz Drugog svjetskog rata, sa njenog prostora pa je morao da ode, o tome se prosto radi. Dakle, država Crna Gora i njena politička garnitura je pokazala ovih godina svoj odnos prema žrtvama kominističkog terora. Parlamentarna većina odbila je da usvoji Rezoluciju o komunističkim zločinima u Drugom svjetskom ratu, koju je NOVA predlagala prije nekoliko godina. To što je Mugoša uradio tumačim u svjetlosti činjenice koji sam naveo, a ne u smislu da je Crna Gora promijenila odnos prema tome, jer ona se i dalje ponaša bahato, necivilizacijski prema žrtvama. Tamo je trebalo da bude predsjednik države”, smatra Aleksić.
Milorad Popović očekuje da se nadležni što prije izjasne o ritualnom polaganju vijenaca u prisustvu mitropolita Amfilohija.
“Pitanje je da li je vlast koordinisala sa Amfilohijem taj ritualni čin, da li iza toga postoje neke dublje ideološke spojnice, građani očekuju da im to neko relevantan saopšti, neko iz Vlade ili predsjednik države Filip Vujanović”, poručio je Popović.
Na mjestu gdje je 1945. likvidiran veliki zbjeg antikomunista i pripadnika Ravnogorskog pokreta, Mugoša je kazao da želi da vjeruje da je crnogorsko društvo sazrelo.
“Nakon 70 godina neprihvatljivo je i necivilizacijski praviti reviziju istorijske istine. Ali je uvijek civilizacijski iskazati odnos prema nevinima“, poručio je Mugoša.
Prema pojedinim istorijskim izvorima, u zbjegu od Vezirova do Zidanog mosta, na kraju Drugog svjetskog rata bilo je skoro 20.000 ljudi.
