Odbrambeni budžeti vojno neutralnih zemalja poput Švedske, Švajcarske, Austrije, Finske... prema podacima CDT-a, mjere se milijardama eura, dok Crna Gora za odbranu na godišnjem nivou izdvoji 50 miliona eura.
Taj novac, kako za Pobjedu objašnjava direktor Alfa centra Aleksandar Dedović, Crna Gora bi bila u obavezi da izdvaja i kao članica NATO saveza. Ali bi u tom slučaju, kaže on, bila oslobođena troškova formiranja rezervnog vojnog sastava.
„Neutralnost, ipak, podrazumijeva potrebu raspolaganja vojnim sastavom koji bi morao da bude četiri puta brojniji nego što je danas. To automatski podrazumijeva i četiri do šest puta veće troškove nego što je to sada slučaj. Neutralna zemlja mora da razvija svoje vojne sisteme koji su u ovom momentu za Crnu Goru neprihvatljivi iz više razloga. Prvi je taj što bi Crna Gora, osim stalnog, morala da ima i rezervni voji satav. A da bi se rezervni sastav obučio, morao se uvesti ponovno služenje vojnog roka, što je u ovom mo mentu nemoguće. Prvo, za to je potreban daleko veći budžet od onog kojim Crna Gora trenutno raspolaže. Drugi problem je taj što su ukidanjem vojnog roka u Crnoj Gori stvorene generacije koje vojni poziv ne smatraju privlačnim i korisnim“, ističe Dedović.
S druge strane, za poslanika Demokratske partije socijalista Predraga Sekulića nesporna je činjenica da je finansiranje odbrane vojno neutralnih zemalja daleko skuplje od ulaska u NATO i kolektivne bezbjednosti koju taj savez nudi.
„Ne treba izgubiti iz vida da, bez obzira koliko ulagala u vojsku, Crna Gora kao mala država ne bi imala snage za adekvatnu odbranu u odnosu na ono što je vojni potencijal zemalja iz okruženja i šire. Tako da NATO nije samo jeftiniji u smislu kolektivne bezbjednosti, već i sigurniji. Sve su to razlozi zbog kojih DPS insistira na ulasku u NATO. Čini mi se kada govorimo o vojnoj neutralnosti ovo je jedan od najznačajnijih argumenata. Ulazak u NATO je jeftiniji i ono što je veoma značajno za Crnu Goru, mnogo sigurniji. Svi argumenti zaista jesu na strani ulaska Crne Gore u NATO“, zaključio je Sekulić.
Poslanik Pozitivne Crne Gore Goran Tuponja ističe da troškovi članstva u NATO, koji bi, kako se procjenjuje, godišnje iznosili između 500 hiljada i milion eura, ne predstavlja značajno finansijsko opterećenje države.
„Ako Crna Gora trenutno za vojsku izdvaja 50 hiljada eura, taj novac u malim zemljama nije dovoljan da bi se postigla odbrambena moć, koju bi država imala kao članica NATO saveza. To što u odbrambenom smislu dobijete kao članica Alijanse, nijeste u mogućnosti da iznesete ni sa daleko snažnijom ekonomijom od crnogorske“, smatra Tuponja.
Sa ovim se, međutim, ne slaže funkcioner Demokratske narodne partije i poslanik Demokratskog fronta Vladislav Bojović. On smatra da je za Crnu Goru dovoljan bezbjednosni okvir koji garantuje članstvo u Evropskoj uniji i učešće u programu Partnerstvo za mir.
„Kada govorimo o troškovima, potrebno je naglasiti da ova Vlada u dužem vremenskom periodu troši milione eura državnog novca na lobiranje u zapadnim državama i promociju NATO integracija, ignorišući činjenicu da je većina građana protiv članstva Crne Gore u savezu. Takođe, već godinama se opredjeljuju ogromna sredstva poreskih obveznika za strukturno prilagođavanje vojske NATO standardima. Troškovi i rizici članstva države u NATO savezu višestruki su i ne mjere se isključivo velikim finansijskim izdacima koje država ima“, kazao je Bojović za Pobjedu.
Za njega je diskutabilno i to što se Crna Gora u vremenu globalnih previranja zarad članstva u NATO-u konfrontira silama poput Rusije.
Izvor: Pobjeda; foto: atlantskainicijativa.org
