Povratnici s ratišta - oprobani u borbama, vješti u rukovanju oružjem i eksplozivom, i ideološki motivisani - generalno se smatraju direktnom prijetnjom ne samo po bezbjed-nost BiH nego i po regionalnu i međunarodnu bezbjednost - navodi se u studiji „Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca", koju je Atlantska inicijativa BiH objavila prošle sedmice u Sarajevu.
Jedan od autora istraživačkog projekta, vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Vlado Azinović kaže za Pobjedu da BiH i druge zemlje koje strahuju od povratka svojih građana s ratišta u Siriji i Iraku još uvijek nemaju provjerene alate za procjenu stvarnog bezbjednosnog rizika koji predstavlja njihov povratak.
Vjeruje se da bi se nakon povratka u matičnu zemlju mogli priključiti već postojećim mrežama ideološki radikalizovanih osoba i zajednica ili uspostaviti nove - navodi Azinović.
Dodaje da bi takve osobe mogle da vrbuju nove borce, te da bi njihova znanja i iskustvo mogli biti privlačni nekoj od organizovanih kriminalnih grupa.
- Veterani sa stranih ratišta mogli bi takođe proizvesti dugoročne posljedice po bosan-skohercegovačko društvo, jer bi se mogli nametnuti kao novi lideri svojih zajednica ili lako postati društveni uzori za mlade osobe i djecu koja žive u takvim zajednicama -kaže sagovornik Pobjede. Azinović ističe da je više istraživanja utvrdilo da su počinitelji i planeri značajnog broja terorističkih napada u posljednjih nekoliko godina upravo veterani iz ranijih sukoba.
Motivi odlaska na ratišta u Siriji i Iraku su, kako kaže, različiti, ali većina dobrovoljaca u tome vidi ispunjenje vjerskog naloga.
Međutim, značajan broj drugih faktora, kao što su ekonomski, socijalni, generacijski, podstiče, olakšava ili ubrzava takve odlaske - objašnjava Azinović.
On kaže da u BiH do sada nije bilo osmišljenog i usmjerenog napora za odvraćanje i prevenciju takvih odlazaka, pri čemu dodaje da se ovoj pojavi kasno počela posvećivati ozbiljna pažnja. - Uz početno nedovoljno razumijevanje i praćenje ovog fenomena, složena struktura države i često preklapajuća ovlašćenja više od 20 policijskih agencija koje u njoj djeluju još uvijek otežavaju napore za suzbijanje ovog bezbjednosnog izazova - objašnjava Azinović.
On smatra da se može očekivati dalja radikalizacija javnog prostora, prije svega kroz aktivnosti na društvenim mrežama i internetu. Azinović i njegov saradnik na projektu, islamski teolog i publicista Muhamed Jusić došli su do zaključka da bi se bez strategije, kriminalizacija i represija vrlo lako mogle pokazati i kao kontraproduktivne. Interventne potencijale trebalo bi ojačati u porodicama, obrazovnom sistemu, organizacijama civilnog društva, akademskoj zajednici i medijima - kaže Azinović. Ističe da je na operativnom nivou nužno ojačati saradnju domaćih policijskih agencija, moguće i kroz formiranje posebnog policijskog tijela i kancelarije tužilaštva na državnom nivou.
Neophodna je, kako kaže, i tješnja komunikacij a i koordinacija s policijskim agencijama na regionalnom i međunarodnom nivou.
Važno je pratiti radikalizaciju i vrbovanje, posebno na internetu i društvenim mrežama, a čija su meta mladi i djeca, te raditi na podizanju svijesti o (ne)sigurnosti na internetu -naglašava on.
Od presudne bi važnosti bilo razumjeti i prepoznati faze radikalizacije, naročito prve znakove i promjene u razmišljanju i ponašanju kod mladih, kako bi se moglo interve-nisati u dovoljno ranoj fazi tog procesa - zaključuje Azinović.
U Siriji bilo 156 muškaraca, 36 žena i 25 djece iz BiH
Istraživanje je utvrdilo da je 156 muškaraca, 36 žena i 25 djece, državljana ili porijeklom iz BiH, od kraja 2012. do kraja 2014. godine boravilo u Siriji, a pojedini i u Iraku. - Iz te skupine, 48 muškaraca i tri žene vratili su se u BiH do početka 2015. godine, dok je na ratištima u Siriji i Iraku poginulo najmanje 26 osoba - navodi Azinović On dodaje da je prosječna starosna dob muškaraca iz ove skupine 32, a žena 27 godina.
Najčešći način odlaska bio je avionom iz Sarajeva, preko Istanbula, za Gaziantep ili Hataj, te odatle kopnenim putem do Kilisa i Azaza, odnosno Rejhanlija i Bab al-Have. Zadržavanja u Siriji su 2013. u prosjeku trajala oko dva mjeseca, a nakon toga, znatan dio dobrovoljaca vraćao se u BiH, neki za stalno, a neki da bi poveli porodice i vratili se u Siriju, lako usporen, trend se dijelom nastavio i tokom 2014. godine, ali se vremenom broj povrataka znatno smanjio i skoro prestao. Pretpostavka je da se državljani BiH koji su sada u Siriji i Iraku nemaju namjeru vraćati u matičnu zemlju - kaže Azinović.
