On je u blogu napisao da bi, nakon svega što je rečeno za i protiv članstva u Alijansi, stvari trebalo pogledati i na drugačiji, kako je naveo, inverziran način.
“Ukoliko Crna Gora, recimo, u dogledno vrijeme ne bi dobila poziv za članstvo, uzimajući u obzir standarde koje treba ispuniti, bio bi to snažan argument za kritiku vlasti”, napisao je Martinović.
Prema njegovim riječima, to bi značilo da država nije uspjela uspostaviti vladavinu prava, izboriti se sa organizovanim kriminalom i korupcijom, reformisati službe bezbjednosti, držati se principa podjele vlasti i poštovanja ljudskih prava.
“Za dobrobit zajednice, takvu vlast bi trebalo smijeniti. Uspjeh na putu evroatlantskih integracija donio bi, pak, ograničavanje prerogativa moći, i u tom smislu bi mogao biti jasan znak da se u poimanju političkog sistema nešto promijenilo”, naveo je Martinović.
Zbog toga bi, kako smatra, kritičari te orijentacije (koji su ujedno i žestoki kritičari vlasti) trebalo bi da insistiraju na dosljednoj primjeni kriterijuma koji se pred nas postavljaju, a njihovo protivljenje, hipotetički, imalo bi smisla samo u slučaju preuranjenog poziva.
“Zamislimo, sa druge strane, jednu mogućnost ne tako udaljenu od stvarnosti kako se čini. U slučaju ulaska u NATO zemlje sa kojom smo najduže bili u zajednici, a da je Crna Gora izvan saveza, pokrenula bi se lavina optužbi i sumnjičenja zašto mi već nijesmo tamo, i po hitnom postupku bi bio organizovan plebiscit o pridruživanju, makar pozivnica i izostala”, napisao je Martinović.
On je upitao kome se šalje poruka ukoliko se država zalaže za neutralnost.
“Je li to iščekivanje nekog drugog saveza (vojnog i političkog), koji će uspostaviti nove/stare zone interesa, a koji smo već jednom, istorijski opravdano, rezolutno – odbili”, naveo je Martinović.
Često se, kako je podsjetio, čuje da su Evropa i NATO u krizi, ali, upitao je Martinović, zar to društvo bolje od bilo kojeg drugog koje nam se nudi.
“Razumije se, za drugu vrstu rasprave je kritika postupanja Alijanse, koja katkad djeluje kao nemilosrdni deus ex machina a katkad iznenađujuće neodlučno”, naveo je on.
Principi i djelovanje, kako je objasnio, nijesu uvijek u skladu jedni sa drugim, i o tome se otvoreno govori i u zapadnoj javnosti.
“Sagledamo li sopstvenu poziciju, biće nam jasno da je NATO, u procesu sužavanja mogućnosti, jedina opcija koja nam ostaje. Ne samo u smislu bezbjednosnog okvira već i sistema vrijednosti”, ocijenio je Martinović.
Prema njegovim riječima, tačno je kad se kaže da su u Crnoj Gori „najteže odluke zapravo bile i najbolje“.
“U regionu u kojem se, u delirijumu revizionizma, nije lako dogovoriti ni oko prošlosti, još teže je predvidjeti budućnost”, naveo je Martinović.
Opasnost da se nađemo u gravitacionom polju trajne nestabilnosti veća je, kako smatra, utoliko što smo je manje svjesni.
“Tako da, ovoga puta, izbor možda i nije toliko težak. Sve drugo bio bi ruski rulet”, zaključio je Martinovoić.
