Mnogobrojne televizijske stanice preplavljene su rijaliti šou programima koji, kako se stručnjaci slažu, imaju ogroman potencijal za postavljanje standarda ponašanja najviše za tinejdžere i predtinejdžere bila to namjera autora ili ne. Rijetko koji kulturni fenomen izaziva toliko pitanja i nedoumica o mnogim uticajima na ljude kao ovaj, naizgled, lagani vid zabave. Aktuelni serijal ,,Parovi”je definitivno pomjerio granice ponašanja pred kamerama, a da ne govorimo koliki uticaj može imati na mlađu populaciju.
Sociolog Ratko Božović za Pobjedu nedjeljom priča da više niko ne može da kaže da ovdašnja medijska sfera ne prati veliki svijet i njegove medijske ludosti.
- Ovaj svjetski trend mnogi su prihvatili kao obnovu svakodnevlja. Do sada su nas ,,usrećivali” ,,Veliki brat” ,,,Farma” i ,,Parovi“, a to je primjer medijske sramote i moralnog blama. To što je rijaliti šou ovladao širokim auditorijumom ne bi trebalo vidjeti kao posledicu spektakularnih zamisli televizijskih programera niti njihove pameti i morala. U ,,lovljenju” televizijskih duša učestvovali su i ulovljeni, privrženici ovakvog medijskog ,,umrežavanja”. I kad se nastoji proniknuti u mehanizme identifikacije i sveprisutne popularnosti rijaliti gluparenja, neophodno je suočiti se sa zajedničkim imeniteljom mentalne i psihološke slike televizijskih vjernika. Slika nije spolja nego i unutra, u gledaocima koje odaje duhovna pustoš i nekultivisanost. Tako televizija pretvara svoje pleme u voajere, u vjernike zaostale u razvoju – ocjenjuje Božović.
Prema njegovim riječima, neposrednost, spontanost i iskrenost ostaju bez zaštite. Za mnoge je, kako ističe, bila najvažna strategija: izaći iz anonimnosti, postati pobjednik, biti popularan, a očekuje se i korist.
-Teško je povjerovati da bi bilo ko lagodno pristao da izbriše granicu između javnog i privatnog života. Odreći se svoje privatnosti i svoje intime više je od psihološkog problema ličnosti. U pornografskoj banalnosti, primitivizmu i prostoti prednjači aktuelni rijaliti. Tamo se otkriva istina najnižih motiva i patologije, bolesti u čistom stanju. To nije samo javna bruka već i glupost, ali i naslilje na kvadrat. Kad je društvo u haosu i sa nasiljem u usponu, ono se ne bi smjelo podsticati i indukovati u medijima – poručuje Božović.
Sociolog objašnjava da su u mnogim zemljama ovakvi medijski poduhvati doživjeli izraziti pad popularnosti. Da bi se očuvali, kako ističe, pribjeglo se najprizemnijoj pornografiji.
-Kao surogat kulture, pornografija ne može umaći represivnoj i manipulativnoj seksualnosti u kojoj bi bili degradirani ne samo pornografski partneri, već svi koji su se u to kolo uhvatili, a to je ono što najveći dio našeg gledališta i očekuje. Kad se ne može stići do sopstvenih života, virtuelno se stiže do tuđih. Tako trijumfuje voajerski pogleg na svijet i nasilje gluposti – zaključuje Božović.
Industrijska svijest: Prema riječima njegovog kolege sociologa Predraga Živkovića, svi na izvjestan način proživljavamo tu doziranu režiranost naših života, ali da ono što se kod dozrelog čitaoca kulturnih kodova nameće, jeste pitanje da li je rijaliti ,,opipljiv univerzum našeg izbora ili virtuelni sklop društvenog spektakla koji je izmakao kontroli.”
-Rijaliti šou je prerastao u takozvanu fontanu želja, koja redovno servisira dubinske i (ne)svjesne aspiracije pojedinca. Riječ je o industrijskoj svijesti koja je ovlašćena da u ime čovjeka, odlučuje o njegovoj sudbini, a samim tim i da objelodanjuje njegovo postojanje u svijetu medijskog spektakla. U pitanju je postmoderna kultura, čiji opstanak i zavisi od percepcije i ideološke manipulacije čovjekom. Utisnute matrice njenog programa, oličene u rijaliti sadržajima, legalizovale su stanja moralne degradacije i posrnuća, koja se zbivaju u voajerističkom saglasju – kaže Živković.
Kako zaključuje takva hipotetička zabava oduvijek je postojala, ali je posljednjih decenija, dobila poseban tretman i publicitet, kao vid industrije zabave. Živković objašnjava da je jasno, da tehnološki univerzum sam po sebi stvara, ne više privatne, nego i javne „mitologeme“.
Prema riječima psihološkinje Zorice Minić, zahvaljujući rijaliti šou programima ,,obični” ljudi dobijaju mogućnost da postanu medijske ličnosti jer one predstavljaju ikone savremenog doba, a sam naziv medijske ličnosti nam sugeriše da se radi o nekom dalekom, nedostižnom i nebeskom.
-O svakom koraku slavnih izveštavaju mediji, a njihov privatni život je u potpunosti izložen javnosti. U savremenom potrošačkom društvu, informacije o njima imaju veliki medijski potencijal. Takve osobe predstavljaju idealnu robu za medije koji slijede diktat tržišta i povlađuju ukusu publike, umjesto da ga formiraju. Trenutna popularnost aktera rijalitija na brojne načine oslikava današnje društvo i položaj kulture, ali i odnos medija prema slavi i onima koji je zaslužuju. Od senzacionalističkog pisanja članaka i pravljenja trač televizijskih emisija o akterima rijalitija može se dobro živjeti, u šta nas svakodnevno uvjerava produkcija tabloidne štampe i kreiranje brojnih TV kanala – objašnjava Minić.
Intima na ,,pazar”: Psihološkinja priča da su rijaliti programi od samog početka prikazivanja kod nas imali veliku gledanost, što navodi na zaključak da ljudi uživaju da gledaju tuđe živote. S druge strane, kako kaže, ima onih koji svoju intimu, nekritički i bez stida, iznose na „pazar”. Minić konstatuje da se čini da je na djelu svojevrsno ukidanje stida ,,jer preovlađuju banalnost, psovka, vulgarizmi i iščekivanje neke bruke, a tu izgleda nema granica”.
-Televizija je živo svedočanstvo kako se redukuju kulturni i obrazovni programi na zabavne i sportsko-rekreativne, što može imati strahovite posledice po budućnost mlade generacije. Kada vidimo blamove i nepristojna ponašanja učesnika u rijalitiju, to postane kao neka vrsta dozvole da se i mi ponašamo na taj način. Privlačnost aktera rijalitija zasniva se na njihovoj spoljašnjosti koja zavodljivošću, luksuznim izgledom i posjedovanjem statusnih simbola otjelovljuje vrijednosti hedonizma, medijske popularnosti, brze zarade, prijatnosti, izbjegavanja napornog rada, obaveza i odgovornosti – kaže Minić.
Psihološkinja ističe da je pravo pitanje za sve nas, do koje mjere zadiremo u nečiji život? Svi mi možemo, kako konstatuje, da se sjetimo velikog broja pitanja koja prelaze granice, ,,poput toga da svi očekuju da je normalno da vas pitaju zašto nemate djecu, za koga glasate, zašto držite psa”.
-Moramo pronaći modus da promovišemo prave vrijednosti i da češće šaljemo poruku da „nema hljeba bez motike“. Mladima treba nuditi da biraju idole koji su velikim trudom i odricanjem postigli uspjeh. Humanost, odgovornost, poštenje, moral, ogledalo su čitavog društva i zato je važno pratiti koji se modeli ponašanja nagrađuju. Slava i popularnost moraju se zaslužiti vlastitim trudom, izvrsnim kvalitetima, sposobnostima, znanjem, talentom, upornim radom i vrlinama. Naravno, prvi korak u sprečavanju da rijaliti programi „preuzmu kontrolu“ u vašoj kući je ograničavanje vremena koje djeca provode pred TV ekranima. Ne dozvolite da oni postanu pasivni prijemnici poruka koje se šalju kroz ove programe, već da identifikujete zajedno sa njima vrijednosti koje ovi programi predstavaljaju i diskutujete o njihovoj prihvatljivosti. Tinejdžeri mogu da razumiju da su masovni mediji kao što je televizija jedna velika poslovna mašina - objašnjava psihološkinja.
Važno je, kako ističe, objasniti djeci da TV stanice koriste ove programe kako bi privukle mlađe gledaoce, ciljnu grupu koju većina stanica želi da privuče. Takođe, skrenuti im pažnju na činjenicu da kako se povećava rejting emisije, da se tako povećava broj ljudi koji prati određenu emisiju, ,,a samim tim TV stanica može da naplaćuje prostor za reklame znatno više”.
-To znači da veliki programi kao što su „Parovi“ zarađuju mnogo novca TV stanici. Ukoliko ljudi ne umiju da tumače medijske poruke, biće biti podložniji manipulacijama i imaće tendenciju da prihvate vrijednosti i uzore koje mediji sugerišu. Očito nam je lakše zagledati se u rijaliti programe nego pogledati jedni drugi – zaključuje psihološkinja.
Usamljenost: Na pitanje odkud toliko interesovanje za rijaliti šou, psiholog Al-Ammar Kašić objašnjava da je u pitanju usamljenost. Ljudima, kako kaže, nedostaju neke važne međuljudske veze, one u kojima bi mogli biti otvoreni, iskreni, prihvaćeni, voljeni.
- Kako živimo u vremenu u kojem otuđenost postaje norma, a zajednica i upućenost ljudi jedne na druge sve više slabe, ne čudi što ljudi traže trenutak bliskosti posmatrajući nečiju intimu preko televizije. U tim trenucima, kada se svjedoči tako drsko nečijoj svađi, ili izjavi ljubavi, osjećaj samoće bar na kratko biva zaboravljen. Odgovornost koju takvi programi sa sobom nose je velika, međutim, ništa manja od one koju ima bilo koja druga TV emisija ili bilo koji drugi izvor informacija. Opasnost je realna u onom smislu koliko će određeno ponašanje postati ,,normalno", a to ne znači i zdravo. Mladi će eksperimentisati i vremenom usvojiti one stavove i oblike ponašanja koji će za njih biti najbolji, u smislu da najbolje zdovoljavaju njihove potrebe. To znači da ćemo uvijek imati ,,normalnu" populaciju, ali to ne mora da znači da će biti i zdrava – rekao je Kašić.
Psiholog preporučuje da je najbolje da se radi na obrazovanju jer, kako kaže, kada su ljudi dobro informisani, lakše će prosuđivati šta je ispravno a šta ne. Kašić ističe da su mladi i tek kako sposobni da sami misle i to treba uvažiti.
-Zadatak roditelja je da budu podrška i razumjevanje, sa povjerenjem u potencijal djece. Ako nekome govorimo šta treba da radi, a mi sami pri tom to ne činimo, ne šaljemo jasnu poruku svojim primjerom. Mladi i djeca mnogo više uče preko našeg ponašanja nego našom pričom – rekao je Kašić.
On obašnjava da je rijaliti šou zavodljiv i ne šalje nužno loše poruke, ,,već samo informacije koje svako može da interpretira prema svom shvatanju i doživljaju svijeta.” Kašić ističe da to što se ljudsko postojanje svelo na puku vidljivost, prisutnost preko medija, uz odsustvo onogo što nas zapravo čini ljudima jeste rastući tumor naše civilizacije.
Izvor: POBJEDA, foto: vesti.com
