Član 10. Zakona, pored ostalog, jasno kaže: “Nije dozvoljeno spomen-obilježje ... za događaj koji označava gubitak slobode ili nezavisnosti Crne Gore.” Postavljanje table je zaista dio naše istorije. To je svjedočanstvo o vremenu kada je Crna Gora bila potrta i uništena. Postavljanje table je naša istorija, ali ono što piše na toj tabli nije naša istorija - jer se nije dogodilo, saopštili su iz Cdu.
Oni dalje napominju da tabla sa takvim zapisom nije mogla biti podignuta 1918. ili 1919. godine, jer su sjećanja svjedoka o navodnim “oslobodiocima” bila svježa i nepomućena.
- Oni su vidjeli i znali da tu nikakvog “oslobođenja” nije ni bilo. Trebalo je da prođe više od deset godina, da se u krvi uguši crnogorski otpor nasilnom prisajedinjenju Srbiji, da se učvrsti velikonacionalna hegemonistička tvorevina i da Crna Gora bude na koljenima, izbrisanog imena i uništene državnosti. Zato je tabla instalirana tek 1931. godine.
Zbog svega toga - ovoj je tabli mjesto u muzeju, đe će prvenstveno mlade generacije učiti o tome što se sve i kako dešavalo u našoj prošlosti, kako ne bi, na osnovu lažnih zapisa i iskontruisane istorije, bili pripremani da prihvataju zdravo za gotovo negiranje Crnogoraca i Crne Gore i naše istorije. Kada tabla bude pažljivo skinuta i odložena u muzej, ukazaće se poruka koja sa zidina drevne Budve – sasvim simbolično, ali i vrlo aktuelno - potvrđuje vječnost i neuništivost - i naše Budve i naše Crne Gore - kaže se na kraju saopštenja Cdu.
