On je za Tanjug objasnio da su države bivše Jugoslavije pojedinačno male i, kako u ekonomskom, tako i strateškom smislu slabije pozicionirane kada je riječ o potencijalnim investitorima.
Mir i stabilnost su, prema njegovom mišljenju, najvažniji kada investitor traži gdje će da investira novac, a ulagači, kako navodi, vole da posmatraju region kao cjelinu.
Knežević je ukazao da u regionu postoje različitosti koje su, kako dobre, tako i loše, ilustrujući to podacimna da su neke zemlje članice EU, NATO a druge nijesu, ali zato imaju, kao Srbija, prohodnost ka istočnim tržištima, ili zbog svog napretka u procesu pridruživanju imaju mogućnost povlačenja novca iz fondova.
Prema njegovim riječima, kada je u pitanju region dosta je razmatran model skandinavskih zemalja.
"Pokušali smo da vidimo kako su oni odradili da budu jedan od najrazvijenijih regiona, a koji je imao slične probleme kao naš. Prvo su krenuli od obrazovanja i radne snage. Najprije su usvojili međusobno priznavanje diploma i napravili prohodnost radne snage", objasnio je Knežević.
Tako su, kako je konstatovao, povećali ljudski potencijal i resurse, što je dovelo do boljih rezultata.
"To su male stvari koje se lako postave i sa kojima se može krenuti. Poslije toga dolaze saradnja u transportu, energetici i svemu ostalom što muči region", dodao je Knežević.
Upitan koliko politika prati privredu po pitanju regionalne saradnje, on smatra da politika prioritet daje rešavanju lokalnih problema.
"Tako trenutno politika mora da se bavi aktuelnim problemima u Makedoniji i drugim pitanjima, i ne može se očekivati da se bavi prioritetno regionalnom saradnjom. Političari čuju zahtjeve biznisa, ali daju prednost onome što moraju da riješe kod kuće", naglasio je Knežević.
On je zaključio da su stabilnost i mir u regionu vrlo važni za sljedeći korak koji su ekonomska saradnja i prosperitet.
