- Ministarka rada Zorica Kovačević poručuje, riješenima da napuste sjever Crne Gore u potrazi za novim životom, "ostanite, treba nam 200 radnika na podgoričkim plantažama" jer moraju da se povežu loze!? Ministarka se lično zauzela za potencijalne radnike! Nevjerovatno! Na ovaj poziv autobusi sa nevoljnicima samo što nisu zaokrenuli i uputili se prema Ćemovskom polju? Kao i obično vladajuća struktura ne razumije problem Crne Gore. Ne razumije vlastiti narod. Ne razumije dubinu nesreće koju je sama produkovala - napisao je Danilović na svom Fejsbuk profilu.
Funkcioner Demosa postavlja pitanje "zašto je neko spreman da krene u neizvjesnost i avanturu traženja posla u Njemačkoj i zašto će prije čistiti berlinske ulice nego vezati podgoričke loze".
- Zato što smo lijeni ili zato što običan čovjek duboko razumije dubinu opšteg posrnuća i propadanja? Ministarka pak ne razumije da čovjek lakše podnosi poniženje u tuđim nego u vlastitim očima!? Program razvoja sjevera ne postoji, niti Vlada umije da se nosi sa tim problemom. Nuditi sezonski posao čovjeku koji je uzalud završio neku srednju školu, kojemu je rodni grad ili selo postao prije presuda nego šansa, utješni je verbalizam za ponudjača. Ako već morate da napustite ognjište onda je izbor uvijek; "što dalje"! Uvriježena i na žalost potvrđena sumnja da tamo daleko ne može biti gore predstavlja nagomilano iskustvo generacija - navodi Danilović.
On ističe da ljudi vide besperspektivnost, ozlojeđeni su, ne mogu da trepe skorojevićko bogaćenje u svojoj okolini.
- Ne žele da se ponižavaju pred gorima od sebe - bježe od sebe i sistema koji im je ukinuo nadu. Za razvoj Sjevera je podjednako strašno otići u najboljim godinama bilo gdje. Ali zašto bi pojedinac čuvao čast države u zaboravljenom regionu ako se država sama predala? Ministarka mora znati i imati više od pustog protekcionaškog manira koji podrazumijeva mantru; ja ću vam to završiti! Šta? Da umjesto na Zapad otputujete na Plantaže i vežete loze? A kad povežemo loze i poberemo breskve? A kad poberemo groždje? A kad drugi popiju vino? Ovdje se radi o dostojanstvu. Ovdje je ključno pitanje ima li nade za moje selo i moj grad. Neko je napisao: zavičaj je tamo gdje boli! Čovjek tjeran bolom odlazi daleko - poručio je Danilović.
