"Ekonomska politika Đukanovića je zasnovana na procjeni da sve industrijske pogone u državi treba zatvoriti i imovinu budzašto rasprodati privatnicima (ovo mi je javno odgovorio u debati u Skupštini kada je 5. put postao premijer nakon ostavke Šturanovića), jer se radi o balastima i opterećenjima iz socijalizma, a da ekonomski razvoj treba zasnivati na uslugama i turizmu uz domintano oslanjanje na inostrani kapital kao generator razvoja", kazao je Medojević.
Dodaje da je ovaj prvi dio svoje strategije Đukanović realizovao.
"Bukvalno i fizički su nestali svi industrijski kapaciteti i pored vrlo jasnih pokazatelja da su, uz pametnu i dogovornu vladu, zdrav makro-ekonomski ambijent i prorazvojnu ekonomsku polituku, mnoga od ovih preduzeća imala svoje mjesto na tržištu", istakao je Medojević.
Prema njegovim riječima, uništavanje zdravog jezgra nacionalne privrede i isključivo oslanjanje na priliv inostranih investicija kao generatora rasta, pokazalo se pogrešnim i dovelo do apsurda.
"Pa smo u 2009. imali rekordni nivo inostranih investicija oko jedne milijarde eura, ali i najveći pad BDP od preko sedam odsto. Ovaj paradoks crnogorske privrede pokazao je da je struktura privrede veoma loša i da su glavni nosioci ekonomskog razvoja - privatne korporacije i banke donosili pogrešne ekonomske odluke koje su rezultirale visokim dugovima privatnog sektora koji sada iznose preko 35 odsto BDP (više od 1 milijardu eura). Neuspješna privatna preduzeća i banke su postali kamen o vratu Crne Gore. Kako se to desilo?", pita se Medojević.
Dodaje da odgovor moramo tražiti u temeljima političkog i ekonomskog sistema.
"Koji je kreiran na korupciji, švercu, pljački, organizovanom kriminalu i pranju novca. Najuticajniji igrači na tržištu su postali lokalni tajkuni koji su svoje bogatsvo stekli 90-ih kroz šverc i korupciju. Obnovom nezavisnosti Đukanović je dobio sve mehanizme države koje je mogao da ponudi raznim bjelosvjetskim tajkunima, špekulantima, švercerima, opskurnim obavještajcima iz sivih zona djelovanja svjetskih službi, ali i bosovima regionalnih i transnacionalnih mafija. Crna Gora je postala praonica prljavog novca koji se osim pranja preko banaka i tržišta kapitala i ulagao u nekretnine, hotelsku industriju, KAP, Željezaru, industriju igara na sreću, trgovinu", tvrdi Medojević.
Naglašava da je došlo do snažnog kreditnog i investicionog buma 2007. i 2008. godine.
"Koji se zasnivao na netržišnim parametrima, bez uobičajenih procjena i upravljanja rizicima i uz ogromno učešće operacija off shore firmi i gotovinskih transakcija. Izostanak tržišne logike i uobičajenih mehanizama procjene i upravljanja rizikom, odmah je ukazivao na enormno pranje novca čiji vlasnici nijesu marili za cijene, kamate, takse, ugovore, obezbjeđenja, garancije, procjene vrijednosti i sl. Priča o načinu kako su menadžeri Prve banke tih godina dijelili šakom i kapom kredite i bez ugovora i ostalih bezvrednih papira, postala je urbana legenda. Afera Telekom, hotel Avala, odlazak Delhaize iz Maksi marketa, Qatarskog fonda, sada Buljarica, Kraljicina plaza i sl. samo su dokazivali notornu činjenicu da su sve inostrane investicije u Crnoj Gori išle preko vladajuće porodice koje je kontrolisala kompletan postupak i štitila svoje privatne interese iz tih transakcija", istakao je Medojević.
Osvrnuo se potom i na slučaj Buljarice.
"Ko je obmanuo menadžere državnog fonda iz Qatara koji su od bivšeg vlasnika kupili vlasništvo sa čistim papirima koje je izdala država, da bi se naknadno pojavili neki bivši vlasnici? Ko manipuliše restitucijom? Ko upravlja katastrima i prepravlja vlasničke papire? Ko lovi potomke bivših vlasnika po SAD, Argentini, Australiji, Italiji i od njih kupuje za bagatelne cijene vlasništvo, za koje ovi nijesu ni znali, a onda sa građevinskim dozvolama i ucrtanim zgradama prodaje Rusima i drugim investitorima?", pitao je Medojević.
On takođe pita zašto renomirani svjetski investitori zaobilaze Crnu Goru.
"Zašto su nam investitori bivši šef KGB, šef obavjestajne službe Palestine, diktatori Mubarak, Gadafi, korupcionaški premijer Šinavatra, optuženi perač para Restis, ruski tajkun Deripaska, šverceri oružja iz Švajcarske i Uzbekistana, diktator iz Azerbejdžana, italijanski boss Valente? Zašto policija tvrdi da su lica bezbjednosno interesantna sa aspekta organizoavnog kriminala stvarni zakupci većine lokala i plaža po primorju? Ko finasira i iz kojih izvora gubitke u poslovanju KAP-a? Ko je finasirao nabavku glinice i drugih sirovina prezaduženom eksponetnu Đukanovića za KAP?", navodi Medojević.
Prema njegovim riječima, ekonomija zasnovana na špekulativnom kapitalu, opranim parama od korucpije, šverca, ne može da bude stabilna i održiva.
"Moramo snažno odbaciti logiku Đukanovića da je svaki novac dobar i koristan i da za ekonomski rast i properitet nacije pravna država nije važna. Funkcionalna demokratija, fer i pošteni izbori i nezavisne institucije su temelji pravne države bez koje nema održivog ekonomskog rasta i prosperiteta nacije. Zato svaki dobronamjerni građanin Crne Gore treba da prepozna da je borba DF za fer i poštene izbore, reforme u bezjednosnom sektoru i pravosuđu, konfiskaciuju imovine stečene kriminalom i korucpijom i formiranje vlade bez DPS-a njegov lični i porodični politički, ekonomski interes", poručuje Medojević.
