Nedavno je na crnogorskom jeziku izašla Skotijeva knjiga “Crna Gora zemlja čemerna” čija će prezentacija biti održana večeras u Nikšiću.
“Italijanska okupacia je velika mrlja na povijesti moje zemlje, a zajednička borba partizana i Garibaldinaca ponos je naših naroda. Za neke sam izdajnik, jer sam otvoreno pokazao italijanskom narodu fašistička zlodjela u Drugom svejtskom ratu”, kazao je Skoti koji je dio svojih ratnih dana proveo u Crnoj Gori.
“Sija zvijezda,sija svaka, ali najjače petokraka”, pjesma je sa kojim su za slobodu se borile i ginule generacije. To je životima napisana istorija, koju u novom milenijumu, naročito kada je riječ o Drugom svjetskom ratu neki pamte i poštuju, drugi negiraju i krivotvore, treći prilagođavaju dnevnim potrebama. Rijetki su oni koji se za istinu o partizanskom otporu fašiszmu bore istraživački, stvaralački, bez obzira kojem narodu ili vjeri pripadaju. Među njima, mjesto posebno pripada italijansko-hrvatskom piscu, publicisti, novinaru Đakomu Skotiju, koji je, uzimamo pravo primijetiti, skoro zaljubljen u Crnu Goru i njenu slobodarsku prošlost. Potvrđuje to posebno trilogija ‘Orlovi crnih planina’, zatim ‘Uzaludna pobjeda’ i, napokon, na crnogorski jezik skoro prevedena ,’Gorka (čemerna) Crna Gora”, kazao je Đurović u uvodu za razgovor.
ĐUROVIĆ: Riječ je o okupaciji Crne Gore od strane tada fašističke Italije, o nezaboravnom otporu crnogorskih partizana, o kapitulaciji Italije i, napokon, o zajedničkoj borbi protiv fašizma partizana i Garibaldinaca. Ipak, to novo ratno prijateljstvo samo je nastavak davno udarenih temelja...još od Njegoševog boravka u Italiji....
SKOTI: Bilo je to 1851.godine kada je veliki crnogorski pisac i vladar bio u Italiji,u mom rodnom Napulju i Rimu đe mu se sada nalazi spomenik. Ostavio je za dva mjeseca boravka u mojoj domovini nezaboravan trag. Napisana su u znak sjećanja i poštovanja brojna djela, romani, eseji...koja i danas skreću pažnju. Želim da podsjetim kada je Njegoš bio u Vatikanu, rekli su da je on ne samo veliki pjesnik, već i kralj jednog slobodarskog naroda. To je podrazumijevalo da se ispune sve njegove želje, da mu se pokaže sve što bude tražio. I tako su mu pokazali verige kojima je prije pogubljena bio vezan sveti Petar i prinijeli da ih kako je tradicija, poljubi...Veliki pjesnik je rekao – ne, Crnogorci ne ljube lance.
Onda, ne smije se zaboraviti da smo imali našu kraljicu Jelenu Petrović, koja je i sada simbol humanosti, pravednosti, istrajnosti kod mnogih Italijana. Ipak, početak Drugog svjetskog rata je je bio velika mrlja italijanskog naroda, i pored njegove slobodarske tradicije i prije Garibaldija, jer se pojavio jedan Musolini, diktator, fašista. Tu mrlju su brisali oni isti borci koji su bili prvo okupatori, pa potom partizani, borci protiv fašizma. Bila je to divizija Garibaldi, koja je formirana u Beranama i koja služi na čast italijanskom narodu i njenoj povijesti.
ĐUROVIĆ: Spomenici su svjedoci prošlosti. U Mrzovićima kod Pljevalja je spomenik Garibaldincima, pamti se kapetan Riva i njegovo junaštvo, u Italiji je nekoliko spomenika jugoslovenskim, odnosno crnogorskim partizanima, logorašima...Koliko se brine o spomenicima, koji utisak je ,,umiru uspravno”?
SKOTI: Najviše brige vodite vi, crnogorski borci i antifašisti, rijetko dolaze Slovenci, skoro nikada Hrvati i Srbi...Zato sam dužan da vam kažem: hvala, ne zato što ja volim Crnu Goru, već zato što vi na najbolji mogući način održavate veze među saborcima iz Drugog rata, ne samo sa bivših jugoslovenskih prostora, već i mnogo šire. Vi ne zaboravlljate da su u logorima u Italiji bili mnogi partizani, da su neki krajem rata bili i na liječenju,da su tamo bili Vladimir Dedijer, Vladimir Nazor i drugi. To vaše poštovanje za prošlost treba da prenesete na mlade, kod vas je to tradicija koju ne treba prekinuti..
ĐUROVIĆ: Rekosmo ,,Gorka (čemerna) Crna Gora”. Knjiga pred crnogorskim i hrvatskim čitaocima...Zahvaljujući Vama i saradnji SUBNOR-a i antifašista Crne Gore sa aktivnom zajednicom Crnogoraca u Rijeci. To je završetak trilogije...
SKOTI: Crna Gora je bila gorka,jer Italijani koji su prešli na stranu partizana, dok su bili okupatori su ginuli, ali su udobno u kasarnama boravili. Tek kada su počeli živjeti partizanskim životom, boreći se po planinama, vidjeli su koliko je to teško. Zapravo, tada su doživjeli pravi rat i shvatili što je prava borba za slobodu. Bila je to gorka ali, ponosna borba.
U prvoj knjizi govorim o početku okupacije, o želji da postave na vlast nekog Petrovića-koji su rekli NE. mi nećemo biti kvislinzi. Govori o partizanskom ustanku. Druga knjiga svjedoči o tome kako su Italijani pobijedili,. Bila je to lažna pobjeda, iako su tada zapalili pola Crne Gore. I treća knjiga je o bratskoj borbi partizana i Garibaldinaca, koja je biser istorije dva naroda i vječni most prijateljstva.
To potvrđuje i visoko priznanje koje sam nedavno dobio od boraca i antifašista Crne Gore i na koje sam ponosan, jer sam bio i ostao crven u srcu, bez obzira što je u poslednje dvije decenije veliki broj komunista, u Hrvatskoj skoro 8o odsto, prešao na drugu stranu. Vjerujem da će ulazak u Evropsku zajednicu, a Crna Gora je to sigurno već zaslužila, mnoge stvari promijeniti na bolje. Važno je da padnu granice među narodima i državama ali, po meni, važnije je da padnu granice u mozgu, da nestane mržnja,...
ĐUROVIĆ: U kritikama Vašeg stvaralaštva pominje se i riječ ,,izdajnik,,...
SKOTI: Tačno. To mnogi ponavljaju. Zašto? Zato jer sam u životu i stvaralaštvu uvijek bio antifašista.To se onima drugima ne dopada. Ništa gore nema od nacizma, fašizma, ustaštva...svih ideologija koje siju mrak među ljudima i narodima.
Ja sam napisao knjigu ,,Kragujevac strijeljani grad”. Pored ostalog i zato sam izdajnik, jer sam čitavoj Italiji pokazao što su Njemci uradili. Nema nijedne zemlje gdje su uradili takav zločin.To je gorka istina...To je velika opomena, koja se ne smije zaboraviti.
