On je poručio da povodom toga očekuje „adekvatnu političku reakciju političkih stranaka koje, iako su u opoziciji, podržavaju ideju euroatlantske integracije Crne Gore“.
Vuković je kazao da inicijativa DF-a vezana za organizovanje protesta „sasvim sigurno predstavlja i pokušaj da se, nakon odlaska Lekića i njegovih istomišljenika, taj savez konsoliduje tako što će se njegovi konstituenti okupiti oko jasno definisanog zajedničkog cilja“.
- Radikalizam političkih poruka koje se čuju iz njegovih redova trebalo bi da učini da DF djeluje kao „kredibilnija“ opoziciona politička snaga od tek osnovanih partija sličnog programskog usmjerenja. Činjenica da se sve dešava bez konkretnog povoda i u trenutku kada ulazimo u posljednju godinu rada aktuelne Vlade, ukazuje na to da čelnici DF-a ne vjeruju da je njihova politička ponuda dovoljno dobra da zavrijedi željenu podršku u regularnim političkim uslovima – kazao je Vuković.
On smatra da bi za opozicione partije, pogotovo one koje su nove na političkoj sceni, bilo dobro da izađu samostalno na naredne izbore. Vuković kaže da su „oni najglasniji u pozivima na ujedinjenje opozicije zapravo najmanje sigurni da bi uspjeli samostalno da prežive na političkoj sceni Crne Gore“.
- Moj stav, iako će nekima djelovati paradoksalno, jeste da bi od samostalnog nastupa opozicionih partija na narednim izborima korist mogle imati upravo one, pogotovo koje su nedavno formirane. To je potencijalna prilika da se, prije svega, originalnim programskim rješenjima predstave političkoj javnosti i zavrijede mjesto u budućem sazivu parlamenta – smatra Vuković.
On kaže da bi, ukoliko izbori ne dovedu do značajnije promjene odnosa političkih snaga u Crnoj Gori, u najboljem interesu barem dijela opozicionih partija bio ulazak u strukture izvršne vlasti.
- Nasuprot tome je ideja njihovog okupljanja po svaku cijenu. ta ideja se, u dijelu javnosti, uporno potencira kao formula za promjenu vlasti u Crnoj Gori. O tome koliko ona ima smisla, osim činjenice da su se posljednjih mjeseci najznačajnije opozicione partije „pocijepale“ zbog programskih razlikai, pogotovo, ličnih animoziteta, najbolje svjedoče rezultati izbora nakon obnove nezavisnosti – istakao je Vuković.
On podsjeća da je koalicija DPS-SDP, uprkos brojnim problemima u funkcionisanju i izuzetno negativnim posljedicama globalne ekonomske krize, na izborima 2006., 2009., i2012. godine osvajala u prosjeku 48.7 odsto glasova, dok opozicija njednom nije ozbiljnije ugrozila njihovu političku dominaciju.
- Predsjednički kandidat DPS-a najprije je, 2008. godine, ubjedljivo trijumfovao u trci sa liderima tri najveće opozicione partije, da bi, pet godina kasnije, na izborima porazio kandidata ujedinjenje opozicije i, za tu priliku, dijela SDP-a – dodao je Vuković.
Ako pobijedi Krivokapić, kraj koalicije DPS-SDP
- Ako na Kongresu SDP-a pobijedi aktuelni lider te partije Ranko Krivokapić, moglo bi doći do definitivnog razlaza DPS-a i SDP-a – smatra Ivan Vuković.
On je istakao da će „odgovor na pitanje da li će koalicija DPS-SDP ući u treću deceniju postojanja dati predstojeći kongres SDP-a“.
- Ukoliko Krivokapić dobije podršku za novi mandat, možemo očekivati produbljivanje krize odnosa sa DPS-om i, usudio bih se reći, definitivan razlaz dugogodišnjih političkih partnera uoči narednih izbora. Izjavama poput one da se Vlada ponaša „staljinistički“, lider SDP-a već neko vrijeme prednjači u opozicionom djelovanju na domaćoj političkoj sceni. Situacija u kojoj aktivno participirate u izvršnoj vlasti, i to u procentu koji znatno nadilazi vašu realnu političku snagu, dok u parlamentu i medijima nastupate sa pozicija protivnika te vlasti, politički je apsurdna i na duži rok neodrživa. Ako takva politika SDP-a dobije legitimitet na Kongresu, ne vidim mogućnost da vladajuća koalicija preživi kao funkcionalan politički savez – istakao je Vuković.
Prema njegovim riječima, ako pobijedi Ivan Brajović, saradnja sa DPS-om nastaviće se kroz predizborno ili, kako je rekao, možda vjerovatnije - postizborno udruživanje.
- Kako god se završi trka za predsjednika SDP-a, sudbina stranke krajnje je neizvjesna. Za sada oba kandidata djeluju u okvirima partijskih struktura, izbjegavajući otvorenu konfrontaciju. Ipak, sudeći prema golemim političkim razlikama među njima, biće izuzetno teško učiniti da i ova priča ne završi onako kako su slične priče iz našeg političkog života po pravilu završavale – dodao je Vuković.
