Škljocaju foto aparati, zuje kamere da uhvate što više od ljepote koja se teško nalazi na nekim drugim mjestima. Poseban ugođaj za turiste je činjenica da u sezoni kroz Perast ne jure automobili, osim domicilnog stanovništva i onih za opskrbu prodavnica, hotelskih i ugostiteljskih objekata.
Nema na žalost više sigveja, vozića na struju i onih malih koji su gostima služili za obilazak mjesta. Može se naći još po koji bicikl i ništa više. Skupa je, kažu iz Javnog komunalnog preduzeća opravka. A nama se čini da je najskuplje kada ih nema u ponudi.
Treba riješiti i ulazak automobilima u Perast, jer ima onih koji ne toliko savjesno rade na parkiralištima, pa baš ne gledaju da li neko ima ili nema propusnicu za ulazak u grad.
Rade doduše i one prijateljske veze, pa se po nekad čini besmislenim da reklamiramo integrisani saobraćaj koji to u potpunosti ipak nije. Gosti donjim putem moraju oprezno da ne slome nogu ili se teže povrijede ne daj Bože na nekoj od brojnih rupa koje nikakao da dožive konstruktivnu sanaciju.
Istina, povremeno se rupe krpe betonom da bi na tim istim mjestima poslije izvjesnog vremena put ponovo propao.
Zašto je to tako pokušali smo dva dana da saznamo od direktora kotorske Direkcije za uređenje i izgradnju Iva Maguda, ali zbog njegove zauzetosti do njega nijesmo mogli.
Nadamo se da će pročitati tekst i uraditi sve da se ovi problemi konačno riješe i da imamo saobraćajnicu kroz Perast koja neće predstavljati opasnost za pješake, makar u vremenu kada nema automobila.
Interesantno je da nikome skoro mjesec ne smeta rupa na putu koja je obilježena kamenom i vrećom od papira koliko da skrene pažnju. Do kada će tako biti, ostaje da se vidi.
Skala Radio
