Kako je istaknuto, njegov zahtjev je odbijen, ali je nakon te odluke na Emirovu upućenu žalbu prvostepena odluka poništena iz formalno- pravnih razloga, tako da Emir ima još jednu priliku da mu azil bude odobren na višoj nadležnoj instanci.
Kako piše list, u obrazloženju zahtjeva za azil Emir je naveo da ga kao Bošnjaka koji je bio vojnik Vojske RS u njegovoj zemlji smatraju izdajnikom koji zaslužuje smrtnu kaznu.
"U zahtjevu je istakao da je zbog nesigurnosti zatražio zaštitu od policije, ali da su mu u policiji samo rekli da mora odgovarati za ono što je učinio u ratu", piše ovaj bečki list.
Naveo je da je u njegov automobil u maju 2000. godine postavljena eksplozivna naprava, te da je napadnut i povrijeđen u jednom sarajevskom kafiću.
"Napisao je da su u bolnici u Sarajevu na njega pucali, a čak dvije godine nakon što je pobjegao rekao je da je zapaljen automobil njegovog oca", istaknuto je u tekstu.
Osim što je smatran za izdajnika od strane vlastitog naroda, "Kurir" navodi da se ni kod Srba kao musliman nije imao čemu nadati.
Objašnjeno je da je prvostepeni organ njegov zahtjev za azil odbio zato što je BiH proglašena sigurnom zemljom. Osim toga, istaknuto je da eventualno pogrešno postupanje pojedinih policajaca prema Emiru ne znači da je to dovoljan razlog da se cijela BiH smatra odgovornom do te mjere da bi pružilo dovoljan osnov da bi mu u Austriji bila neophodna zaštita.
"Emir se žalio na tu odluku nadležnom administrativnom sudu, koji mu je dao za pravo, mada samo iz formalno- pravnih razloga. Sada se o slučaju mora izjasniti Savezna kancelarija za azil Austrije. Pitanje je da li će mu i oni dati za pravo, ali do konačne odluke Emir će dobijati stan i osnovnu njegu, a njegov advokat će biti plaćen od strane jedne nevladine organizacije", piše "Kurir".
List dalje navodi činjenice iz Emirove biografije, s posebnim osvrtom na srebrenički masakr i ubijanje do 8.000 bošnjačkih muškaraca s kojim povezuju Mladića i Bearu, navodeći da je sam Emir, ipak, rekao da on lično nije učestvovao u tom zločinu.
List podsjeća da je Jugoslovenskoj narodnoj armiji pristupio 1987. godine, kada njegova muslimanska vjera nikom nije bila bitna, kao ni vjera njegovog nadređenog, Ljubiše Beare.
"Zajedno su prošli ratove u Sloveniji i Hrvatskoj, a ništa se nije promijenilo ni kad je 1992. godine situacija eskalirala i u BiH. Naprotiv, kada se Emirova porodica našla između linija zaraćenih strana u njegovom rodnom Bratuncu, Beara je predvodio odred koji je u akciji kao iz akcionih filmova iz obruča izvukao Emirovog brata, sestru, majku i baku preko Drine na sigurno", piše list.
"Kurir", takođe, navodi da je Emir sam priznao da je bio tjelohranitelj i Beare i Mladića, za kojeg list piše da je bio "opsjednut uništenjem muslimana i stvaranjem velike Srbije".
Nakon što je Srbija promjenila politiku i krenula u evropske integracije, "Kurir" piše da je Beara morao da ode u Hag, te da su se tamo Emir i Beara ponovo kratko sreli.
"On je tamo bio svjedok odbrane Ljubiše Beare. Svjedočio je o evakuaciji svoje porodice, čime je odbrana željela dokazati da Beara nije patološki mrzio muslimane. Ali, Emirovo svjedočenje nije mu pomoglo: Beara je dobio doživotnu zatvorsku kaznu", navodi "Kurir".
