Sukobljene strane sada uglavnom poštuju primirje potpisano u februaru, usprkos sporadičnim okršajima.
Dvije nedjelje posle ruskog pripajanja Krima, 6. aprila 2014. proruski pobunjenici zauzeli su sjedišta regionalne uprave u Donjecku i tajne službe u Lugansku, na istoku Ukrajine, što je označilo početak pobune protiv Kijeva koja je prerasla u rat.
Pobunujenici su se suprotstavili prozapadnim političarima koji su došli na vlast u Kijevu poslije demonstracija koje su dovele do pada proruskog predsjednika Viktora Janukoviča.
Oni se protive približavanju EU i NATO-a što žele nove ukrajinske vlasti i kažu da "fašistička hunta" na vlasti u Kijevu ugrožava stanovništvo koje govori ruski na istoku zemlje.
Vođe pobune ubrzo proglašavaju formiranje "Narodnih republika Donjeck i Lugansk".
Neki pobunjenici su za federalizaciju zemlje sa velikom autonomijom u okviru Ukrajine, drugi za nezavisnost, dok neki zagovaraju prosto pripajanje Rusiji kao što je bio slučaj sa Krimom koji je dvije nedjelje pre toga pripojen Rusiji.
Pripajanje Krima Rusiji izazvalo je najgoru krizu između Rusije i Zapada od kraja hladnog rata.
Mnogi gradovi na istoku Ukrajine prelaze pod kontrolu separatista i grupe naoružanih ljudi pojavljuju se na terenu.
Kijev ne reaguje i daje utisak da više ne kontroliše situaciju u toj oblasti koja je i rudarski i industrijski region zemlje.
U pobunjeničkim zonama organizuje se referendum 11. maja i bez iznenađenja većina se izjašnjava za nezavisnost.
Kijev i Zapad smatraju referendum nevažećim.
Kijev sredinom aprila pokreće "antiterorističku operaciju" da povrati izgubljene teritorije.
Prvi sukobi sa žrtvama događaju se 26. maja na aerodromu kod Donjecka.
U Moskvi, Vladimir Putin traži da se smjesta obustavi ova kaznena operacija Kijeva.
"Milioni Rusa i ljudi koji govore ruski žive u Ukrajini. Rusija će uvijek braniti njihove interese", rekao je Putin dvije nedjelje prije početka pobune.
Zapad smatra da Moskva nastoji da po svaku cijenu spriječi Kijev da se približi EU i NATO-u.
Malo po malo rat se širi na istoku gjde separatisti zauzimaju veći dio teritorije naspram neorganizovane ukrajinske vojske.
Kijev i NATO ukazuju da iz Rusije stiže veliki broj borbenih jedinica, oklopnih vozila i topova preko granice koju dijelom kontrolišu pobunjenici. Moskva ovo demantuje i priznaje samo da se ruski dobrovoljci bore na strani pobunjenika.
U julu Kijev pokreće ofanzivu koja izgleda preokreće odnos snaga, pobunjenici napuštaju svoje uporište Slavjansk i ukrajinska vojska vraća stratešku luku Marijupolj na Azovskom moru.
Malezijski Boing je srušen 17. jula iznad zone gdje se vode borbe na istoku Ukrajine.
Obje strane odbacuju odgovornost za rušenje letjelice u kojoj je poginulo 298 ljudi.
Evropljani tada odlučuju da zajedno sa SAD-om uvedu sankcije Moskvi koja je prećutno optužena da je obezbjedila raketu kojom su pobunjenici mogli da sruše avion.
Međutim, krajem avgusta separatisti kreću u kontraofanzivu, slabe obruč oko Donjecka i Luganska, prijete Marijupolju i nanose veliki poraz Ukrajincima u Ilovajsku, gradu na oko 20 kilometara istočno od Donjecka, gdej je ubijeno preko 360 ukrajinskih vojnika a 180 se vodilo kao nestalo.
Visoki zvaničnik ukrajinskih snaga bezbjednosti rekao je za Frans pres da je glavni razlog za te poraze prisustvo ruskih trupa i da bi bez Rusa ukrajinske snage završile posao na istoku prije kraja ljeta.
Poslije više mjeseci diplomatskih napora Kijev i separatisti potpisuju u septembru prošle godine u Minsku sporazum koji predviđa prekid vatre i daje glavne crte političkog rješenja sukoba, sa širom autonomijom za pobunjeničke oblasti.
Prekid vatre se međutim ne drži dugo i sukobi se nastavljaju, posebno oko aerodroma u Donjecku koji krajem januara pada u ruke pobunjenika.
U februaru francuski predsjednik i njemačka kancelarka, Fransoa Oland i Angela Merkel, ubjeđuju Vladimira Putina i ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka da ponovo potvrde svoju podršku sporazumima iz Minska i proglašava se novi prekid vatre.
To nije spriječilo pobunjenike da nekoliko dana kasnije zauzmu grad Debalcevo, strateško mjesto između Donjecka i Luganska poslije desetak dana sukoba.
Od tada je linija fronta zamrznuta i prekid vatre se uglavnom poštuje uz sporadične sukobe.
Međutim, ambasador Rusije pri UN Vitalij Čurkin ukazao je na to da postoje naznake za neuspeh primirja na istoku Ukrajini.
Izvor: b92.net
