Portal Analitika je juče objavio da je UEFA odlučila da se prekinuta fudbalska utakmica između Crne Gore i Rusije odigra ponovo na neutralnom terenu u Beogradu. Navedeno je i da je zbog loše organizacije utakmice u Podgorici, UEFA kaznila Fudbalski savez Crne Gore sa 150.000 švajcarskih franaka.
“Savez je kažnjen sa ukupno tri utakmice igranja na neutralnom terenu, a kao gradovi koji se po mišljenju UEFE smatraju neutralnim su predloženi Beograd, Tirana i Sarajevo, a naš savez se odlučio za Beograd”, stajalo je u članku. Uzgred, bila je to juče najčitanija vijest na Portalu Analitika!
Reakcije sa pomenute utakmice još uvijek nijesu utihnule, zato je vijest, izgleda, pogodila onamo gdje (ne) treba. Opet su se dežurni komentatori latili tastatura, krijući se iza raznih nikova ili, jednostavno, anonimusa. Kao u lošem vicu, nakucali su se patriotizma.
„Zar da Crna Gora igra u neprijateljsku i okupatorsku Srbiju“, piše jedan od komentatora.
„Predlaže li ovo Šešelj“, „Tamo su tek agresivni navijači“, dodaju drugi. I tako dalje…
Uvijek su tamo neki gori od nas.
Iako su posljedice incidenata na utakmici ozbiljne i mogu se tumačiti sa nekoliko nivoa, izgleda da se time može sve, samo ne šaliti.
Prvoaprilska šala opet je na površinu izbacila zabrinjavajuću tendenciju: ne može se voljeti, do kroz mržnju drugog. I to nije samo naš specijalitet.
Čak i kada je Portal Analitika kazao da se radi o vješto smišljenoj prvoaprilskoj šali, to nije zaustavilo komentatore u nadmudrivanju, jer su teme poput Srbije, Rusije, Crne Gore nepresušni izvor inspiracije. Bila šala ili ne, nije važno. Bitno je da se ospe paljba po “našima” i “tuđima”, patriotama i izdajnicima. Bitan je stav.
Ove muke mučimo, ruku na srce, i bez 1. aprila. Zapravo, većina naše svakodnevnice jeste loša verzija 1. aprila. Zato se bacaju baklje, zato se prekidaju utakmice.
Kliše jeste, ali istorija nas uči da iz istorije ništa ne učimo. Mržnja se ne gasi mržnjom, nasilje se ne gasi nasiljem, nacionalizam se ne gasi nacionalizmom.
Prvoaprilska šala pokazala je našu prvorazrednu zbilju. Prije ćemo da osudimo, nego da promislimo, prije ćemo viknuti, nego slušati. I tako u nedogled.
Dok ne shvatimo da se patriotizam ne dokazuje kroz cinične i besmislene komentare, ni bacanjem baklji, ni urlicima, ni nasiljem, već odgovornim odnosom i poštovanjem prema sebi i drugome.
A. STANKOVIĆ
