Autor: Slobodan JOVANOVIĆ
Izjavu „nećemo se držati zakona kao pijan plota“, koju svi vezuju za nekadašnjeg doživotnog predśednika Jugoslavije, naročito i najčešće koristi današnja antikomunistička klatež kao argument voluntarizma i autoritarnosti komunističke vladavine. Pokojni Mirko Đorđević, poznati sociolog religije, najveći kamen u cipeli SPC zbog svog nesumnjivog autoriteta u boljem poznavanju svetih knjiga i uopšte pravoslavnog hrišćanstva od bilo kojeg sveštenika sa ovih prostora, ne bez razloga, okarakterisao je mjerila mitropolita MCP, Amfilohija Radovića, između ostalog („retrogradna, klasičistička“), i kao „socrealistička“, dodajući da „u tom krugu nema rasprave...“ Ne očekujem ni sada da će biti bilo kakvog odgovora na nesumnjive činjenice koje ću iznijeti u ovom tekstu, kamoli ozbiljnije i argumentovane rasprave na temu koju tekst pokreće.
Nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore 21. maja 2006. godine, pomenuti Mirko Đorđević je izjavio u beogradskom Danasu: „Logika pravoslavnih crkava je – na čitavom istoku – i nepisano pravilo: svoja nezavisna država i svoja nezavisna autokefalna crkva. Sasvim je, dakle, logično da i Srbi imaju svoju SPC. I imaju je. Sledi neugodno pitanje – zašto Crnogorci u svojoj nezavisnoj državi da nemaju svoju CPC. Pa neka im bude kako im bude – biće im kao i svima. Tu počinju nevolje. Logika važi dok je na mojoj strani – sve ostalo znamo. Komesari u mantijama, kao i oni bez mantija, teraju svoje. I tu smo. Neredi, bitka za moć, i bolni konflikti dok 'sveci blago dele'.“
Da je g-din Đorđević bio u pravu najbolje govore činjenice same za sebe. Postoji li bolji način da se to pokaže na djelu do citiranje samih zvaničnika SPC kada im je ta logika išla u prilog. Vjerujem da je svima poznato da je SPC osnovana 1920. godine Dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića, objavljenom u “Glasniku”, službenom listu Ujedinjene Srpske pravoslavne crkve od 14. jula 1920. godine (http://i61.tinypic.com/14nk041.png). Ovaj Dekret je samo formalizovan Odlukom Svetog Arhijerejskog Sinoda Vaseljenske patrijaršije br. 2056 od 19. marta 1920. g. kojom se ‘’priznaje proglašeno ujedinjenje Crkava Srpske, Crnogorske i Karlovačke, kao i dviju dalmatinskih eparhija“. Protokolom br.148 Vaseljenske patrijaršije dodjeljuje se tomos SPC godine 1922. februara 19, epimemneze 5, u kojem piše „ ... u granicama ovog ujedinjenog Kraljevstva SHS ušle su Avtokefalne Pravoslavne Crkve: Karlovačka i CRNOGORSKA, kao i dve dalmatinske eparhije: Zadarska i Bokokotorska.“ Toliko o činjenicama koji je status bio Crnogorske pravoslavne crkve i jeli imala „avtokefalnost“!
„Razređenje crkvenih oblasti sledi razređenju državnom i građevinskom“: No, da se vratimo na temu koju smo započeli. Vrlo je interesantno koju je argumentaciju iznosila SPC u korist formiranja jedinstvene pravoslavne Crkve za teritoriju KSHS. Povodom proglašenja tadašnjeg mitropolita Srbije Dimitrija Pavlovića patrijarhom Srpske patrijaršije, u ‘’Glasniku’’, Službenom listu Srpske pravoslavne patrijaršije br. 1., g. I, od 1/14. oktobra 1920. g. na strani 102 stoji napisano: ‘’Slično tome postupalo se i kod osnivanja nacionalnih autokefalnih oblasti u svima pravoslavnim državama. Tako su uzdignute katedre na stupanj autokefalne arhiepiskopije u prestonim Srbiji, na Cetinju za crkvu u Crnoj Gori, u Bukureštu za Rumuniju, u Sofiji za Bugarsku, a u Rusiji dignut je arhijerejski presto druge prestonice u Moskvi na stupanj patrijaršije.“ Da još bude zanimljivije i konkretnije, u zapisniku zakonodavnog odbora Sv Arhijerejskog Sabora Srpske Patrijaršije, održane u Beogradu 3. (16) septembra 1920, pod predśedavanjem Dimitrija, Arhiepiskopa Beogradskog i Mitropolita Srbije, na kojoj se raspravljalo o prisajedinjenju CPC Srpskoj crkvi: „Po odredbama svetih kanona osnivanja najviših crkveni oblasti u jednoj državi i odnosno u njenoj najvećoj oblasti biva tako, da se katedra prestonice odnosno metropole najveće oblasti podiže na najveći jerarhijski stupanj. Tako pravilo 17, Halkidonskog Sabora određuje da „razređenje crkvenih oblasti sledi razređenju državnom i građevinskom“. Dakle, ne može biti jasnije nego što su to izvoljeli da objasne sami velikodostojini SPC, objašnjavajući formiranje Patrijaršije u Beogradu. Ali, hajde da malo začinimo i sa udžbenikom “’Istorija opšte hrišćanske i Srpske pravoslavne crkve” po kojem su učili na Bogosloviji u Beogradu budući svještenici SPC, a koji su napisali Z. Marinković i J. Igumanović, izdanje Beograd 1934. godine, u kojem na strani 131. doslovno piše: „Carigradska patrijaršija nije pretendovala nad Crnogorskom crkvom, držeći se kanoničkog pravila da crkvene granice jedne nezavisne države nemaju ulaziti u granice druge nezavisne države”. Ops! Znači li to da granice SPC završavaju kod Prijepolja? Ili se nećemo držati kanona „kao pijan plota“? Za one koji nijesu upoznati, kanoni su crkvena pravila, odnosno zakoni koje je svaka Crkva dužna da poštuje! Objašnjenja SPC u Crnoj Gori da su to kanoni koje je vrijeme pregazilo jer: „Četvrti vaseljenski sabor 17. kanonom svojim naređuje, da pri razređivanju crkvenih oblasti ima se slijediti političkom razređenju zemalja. Istu ovu naredbu ponovio je trulski sabor svojim 38. kanonom “ (član 86, Ustrojstvo crkve), pa su se u međuvremenu promijenile prilike, ne piju vodu, jer bi bilo zanimljivo da objasne kako je to moguće u posljednjih sto godina da jedna pravila važe za njih, a druga za Crnogorsku pravoslavnu crkvu ili , ako baš hoćemo, za Makedonsku pravoslavnu crkvu. Biće da su posrijedi sasvim drugi razlozi a ne crkveni.
Očuvanje srpskog etničkog prostora: Ne samo da se SPC ponaša nekanonski kad je u pitanju poštovanje teritorije nezavisne države Crne Gore, ne držeći se „kanoničkog pravila da crkvene granice jedne nezavisne države nemaju ulaziti u granice druge nezavisne države“, već se konstantnim uvredama omalovažava CPC, njen vladika Mihailo, tretirajući Crnu Goru kao srpski etnički prostor. Pošto ratna opcija više nije moguća opcija, SPC je preuzela ulogu glavnog zagovornika očuvanja „srpskog etničkog prostora“. Umjesto da poštuje teritorijalnost nezavisne države Crne Gore, Beogradska patrijaršija, preko svojih eparhija u Crnoj Gori, otvoreno iskazuje pretenzije prema Crnoj Gori stalnim negiranjem postojanja crnogorske nacije.
Iako je Crna Gora nominalno sekularno društrvo, živimo u dobu povišene religioznosti, praćenom tendencijom SPC za uplivom u sve sfere društvenog i političkog života. Ona je već dobrano ušla u visokoškolske i mnoge druge ustanove, što je protivno svim evropskim standardima i odlukama suda u Strazburu o obavezi države da poštuje vjersku neutralnost instuticaja koje je oformila. Sad se vrši pritisak na prisustvo SPC u osnovnom obrazovanju đece, ne bi li svoj etnofiletizam i svetosavski nacionalizam usađivali u đečje glave od najmanjih nogu. Vjera je inače prostor kroz koji se može u velikoj mjeri uticati na vjerujuću populaciju, pa nije zanemariljivo ko i kakve poruke šalje vjerujućim ljudima, naročito intelektualno neformiranim. Mnogi mladi ljudi smatraju Crkvu važnim dijelom svoga identiteta. Zato ne čudi što sve zemlje razvijene demokratije pridaju veliku pažnju djelovanju crkava, uokvirijući njihovo djelovanje unutar sakralnog, naročito spriječavajući zloupotrebu religije u političkom djelovanju.
Slobodan Jovanović
Komentari (409)
Sto bi sa detaljnim kasnijim odgovorom i grdnim falsifikatima? Ocekivao sam 4-5 opsirnih komentara. A ono - mucak, trt.
...medju ovijema *smoubicama*...kad ce da profunkarise ona *danilova oliti Analitickoga ... vesela LOKALNA pobrkala mu mozdane... crkva nota bene tzv.crnogorska? Dobro je u ovoj sprdacini sto im nije bila *namjera* da nestane Crna Gora..nego da bidne samo mesna zajednica..i u okviru njenog atara i LOKALNA kapelica! Malo bi im bilo reci..stidite se sram vas bilo fukare karadacine..kako bi se na Tuskom jerziku reklo: *Siromasi danasnji crnogorci*!
Danilo, niste odgovorili da li je bilo ko od 7 clanova sinoda protestvovao protiv odluke o ujedinjenju. Isto tako, niste odgovorili da li su 4 clana koja nisu bila prisutna iskazali svoje neslaganje sa odlukom? Trece, niste odgovorili da li mozemo sve izjave Mitrofana bana uzeti kao relevantne? I ono najvaznije - Da li je Cetinjski mitropolit Mitrofan Ban bio predsjednik arhijerejskog sabora koji je pripremao obnavljanje i ujedinjenje SPC? Ja zaista ne znam zbog cega vam je problem odgovoriti na pitanja kad odgovori mogu da budu samo kratko ''da'' ili ''ne''. Prvo - NE, drugo - NE, trece - vi postavite pravilo, a ja cu ga se pridrzavati, cetvrto (najvaznije) - DA! A ovaj anonimni sto je samom sebi ''uperio pistolj u glavu'', slobodno neka pritisne okidac. Metak ce, u oba slucaja, samo proci kroz vazduh.
hvala sto ste napisali da izvori ''iz druge ruke'' nisu relevantni. U vezi Mitrofana bana, Danilo je napisao sljedece: ''Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori.'' Nadam se da b sadai i njemu mogli objasniti da to sto je napisao nije relevantno. A sto se okupacije tice, tu pricu pricajte maloj djeci.
Mozete li mi reci po kom kriterijumu se necije izjave, govori, besjede uzimaju kao relevantne? Mnogo puta ste za odredjene izjave i govore pisali da su izmisljotina i da su potureni falsifikati jer poticu iz srpskih izvora pa bi da mi objasnite kako da znamo da li se prenosenje rijeci neke istorijske licnosti moze uzeti kao relevantno ili ne. Da li smo jednaki u polemici? Treba li da moje prenosenje necijih rijeci proglasavamo falsifikatima, a da vase isticemo kao validne argumente. Na vasu veliku zalost, opisano je priznao cijeli svijet osim vas nekoliko na ovom portalu i onih nekoliko iz vase nvo. Mozete li odgovoriti da li je bilo ko od 7 clanova prigovorio nesto u vezi ujedinjenja? Sto je sa 4 clana koja ste naveli da se nisu potpisali, da li su protestovali? Sto je sa besjedama Mitrofana bana, mozemo li se na njih pozvati kao na izjavu ovom grofu? Ja bi se zaista zapmislio na vasem mjestu. Zvucite kao jedno dijete koje tvrdi da svi ostali lazu, a da je ono u pravu. Neozbiljni ste.
Ti mislis da kada ti neko uperi pistolj u glavu i ti potpises nesto to je tebi istorijski dokumenat???
".Treba reći da je sastav Crkvene uprave, tj. sedmočlanog Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve bio dat u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: ‘’Predsjednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović.’’ .. U čl. 25. Ustava Sv. Sinoda stoji: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u sjednici: predsednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru”, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Sekretar Sv. Sinoda Kraljevine Crne Gore je bio ‘’član’’ bez prava glasa, tako da nije ni mogao glasati ili potpisati u ničije ime jedan ovakav akt (čl.25, 26 i 28). (Dr. G. Sekulovic).
BILO ČIJE "izjave, govori.." relevantni su samo i jedino glede samoga autora, a za sve drugo PODLIJEŽU analizi, uporednoj analizi, kontekstu, provjeri podataka ... Inače, tačno je da su srbski izvori nepouzdani, jer su se nebrojeno puta pokazali kao "frizirani" ili "izfabrikovani". Nije sporno "prenošenje riječi neke istorijske ličnosti", sporno je uglavnome DA LI su to odista njegove riječi. Izvori "iz druge ruke" NIJESU RELEVANTNI. Iz spomenutijeh razloga. A, što se tiče sudbine CPC, nju je ZACRTAO Nikola Mirkov i absolutno je nebitno ko je tu bio za, ko protiv, ko suzdržan. Nestankom države ni Crkva se nije mogla održat. Ali, s obzirom na OKOLNOSTI, NI JEDNA ODLUKA donešena u to vrijeme NIJE PRAVNO VALIDNA, jer Crna Gora je bila OKUPIRANA i takve odluke važe (shodno prirodi stvari) SAMO dok traje okupacija. Prestankom okupacije, SVE ODLUKE donešene za njezina trajanja moraju proć proceduru preispitivanja, a one koje se tiču (bilo kakve) vlasti AUTOMATSKI postaju nevažeće...
Moje pitanje je savrseno precizno! Ne znam zasto ste se vratili na 1910-u godinu, valjda samo zato da bi izbjegli odgovor. Mozete jednostavno odgovoriti sa DA ili NE. Vas izbor je kako cete odgovoriti, ovako kako ste to uradili nije odgovaranje na postavljeno pitanje vec izbjegavanje istog. Ponovicu, a vi pokusajte ponovo: Da li je Cetinjski mitropolit Mitrofan Ban bio predsjednik arhijerejskog sabora koji je pripremao obnavljanje i ujedinjenje SPC?
...koliko bi vama danasnjim crnogorcima pomogli polubogovi...da pocetne sluziti vama i cojstvu,a prestati sluziti bjelosvjetskim pestokupljavina...jos od prije Svetoga Petra Cetinjskoga pa do dana danjega ! Znas danilo vise ste radili protiv nego za Crnu Goru i zato je ona tu danas,ne nikako radi Srba i Srbije noi radi tebe i takvije...koja sada poslije toliko vjekova pokusava stati na djelove tenmelja...zdravog dijela koje je utemeljila loza Petrovica! I za kraj ne teba ti drob za vikipediju srbijansku ,nego za bruku pradjedoivsku do danas..dje su vam okupatori pocesto bili,ka ono:bliza gunjina od fanele oliti kosulje...majice... moj danilo Daca iz Draca!!
...ja nisam toliko mocan,ka ti,da bi smio iznijeti pred narodom svoje stavove..zato narod upucjem na Srbijansku Vikipediju i da u njoj procitaju ...s l o v o: o Ekumeni oliti Vaseljeni..tzv .naseljenoj zemlji
Postovani gospodine, Niko me ne stiti! Pisem ono sto mislim. Slobodno. Mozda ce vam jedna anegdota objasniti i zasto, Naime, jedan od sedam mudraca stare Grcke - Solon - je jednom ostro kritikovao tiranina Pisistrata. Kada su ga pitali otkuda mu ta hrabrost da se suprostavi tiraninu, kratko je odgovorio: "Moje godine" (starost). Bice da je i samnom taj slucaj? Mada nijesam Solon. Za citanje "Srbijanske vikipedije" treba jak stomak. Jer su srpski istorijski tekstovi, posebo na vikipediji "Augijeve stale" istorije. Tu je potreban Herakle (polubog) da ih ocisti. Salim se. Citam sve sto me interesuje. Ubjedljivo najnetacniji tekstoviu su zaista oni napisani od strane srpskih "istoricara" - posebno kada se radi o crkvi (SPC) i svetosavlju. To su, vecinom, bajke i mitovi - a ne ozbiljna naucna djela. P.S. Vec rekoh nekome. Ne treba vama hrabrost vec cojstvo - da branite druge od sebe (a ne da ih napadate).
..kod tebe su ovo,kako rece nepouzdanice jer su od necesove srpske vikipedije...pa zato od tebe trazim da nam OBJASNIS OVO narod nacija,ALI IZBJEGNI SRPSKU VIKIPEDIJU..DA TI SE NE POBRKAJU INTERESI MOZDANJA I JEZIKA...KA I VAZDA KAD TE NEKO NAZDENE DA LAZES SAMOGA SEBE...sto bi Njegos reka niko krupno ka Turcin ne laze!!!!
... mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop Zahumsko-raški Kirilo Mitrović, dok je mitropolit Mitrofan Ban već ležao bolestan na Cetinju, uskoro se i upokojivši. Na osnovu postignutog sporazuma od 18. marta 1920. godine, sa Svetim Sinodom Carigradske Patrijaršije, i donijete Sinodalne odluke iste, na zasijedanjima Sinoda od 10. i 17. februara 1922. g. potpisan je Tomos (povelja) o prisajedinjenju SPC eparhija koje su ranije bile pod vlašću Carigradske Patrijaršije (19. februara 1922.) a potom i Kanonsko pismo patrijarha carigradskog Meletija IV (24. februara 1922.), kojim se svečano potvrđuje i priznaje "crkveno jedinstvo, koje je zajedničkom odlukom preosvećenih Mitropolita i Episkopa u državi Srba, Hrvata i Slovenaca objavljeno". Ovaj istorijski čin su priznale i priznaju i sve ostale pomjesne Pravoslavne Crkve u svijetu.
# 1 - PM? - Odgovoricu vam kasnije detaljno, ali moram vam reci da ste uleceli u grdne falsifikate i izmisljotine pocevsi od imena CPC - ona nikada nije bila "Srpsko-Pravolsvna Crkva"!!! To je sramna velejsrpska izmisljotina. Uostalom, da je tako valjada ni to pisalo u Ustavu Svetog sinoda CPC. Zapisnik nije validan akt jer ga nije potpisala vecina (4 od 7 clanova - cetvrti potpis je sekretara Sv. Sinoda, koji nije bio clan, niti ima ovlacenje da se potpisuje). I sve to nije moglo da bude pravno valjani akt bez saglasnosti kralja Nikole. A ta saglasnost nje data. Evo sto kazu neki uzesnici ovih sramnih akata: ’’Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori.
#2 - Mitropolit i budući patrijarh SPC, dr Gavrilo Dožić, jedan od članova Sv. Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve koji su joj potpisali ‘’smrtnu presudu’’, u pismu Marku Petroviću-Njegošu iz Nikšića od 19. 11. 1921. g. – razočaran postupcima vlasti nove države-Kraljevine SHS i činjenicom što se ‘’vodi igra sa pravima uglednijeh i zaslužnih ljudi’’ – na kraju rezignirano zaključuje: ‘’Čisto mi je došlo da bačim sve i da idem na ona dva rala očevine u Moraču, pa makar čuvao ovce, ako ih bude bilo. Više mi se dosadilo i vidim, da za Crkvu i svještenstvo ne mogu učiniti ništa, pa se bolje skloniti, da bar ne nosim ime grobara Crnogorske crkve’’. Ponio ga je. No coments. P.S. Svi citati su iz izvanredne knjige "Crnogorski identitet" Dr. G. Sekulica. Preporucujem da je procitate prije nego se odlucite da ponovo obmanjujete javnost.
Na ovoj konferenciji potvrđena je odluka o ujedinjenju i izabran "Središnji arhijerejski Sabor ujedinjene Srpske Crkve", čiji je predsjednik bio Crnogorski mitropolit Mitrofan Ban. Odbor je imao zaduženje da obavi sve pripreme za organizovanje jedinstvene Crkve, za izbor Patrijarha i proglašenje obnovljene Srpske Pećke Patrijaršije. U svojoj zajedničkoj Poslanici upućenoj narodu za Trojičin-dan 1919 g. svi episkopi ističu da su "jednoglasno utvrdili duhovno, moralno i administrativno jedinstvo svih naših oblasnih Crkava u jednu SPC". Toj odluci svih episkopa saglasno ondašnjem Ustavu dao je državni autoritet regent Aleksandar kraljevskim ukazom od 17. jula 1920. godine. Svečano ujedinjenje SPC je proglašeno 12. septembra 1920. g. da bi već 28 septembra Sabor izabrao i prvog Patrijarha obnovljene Pećke Patrijaršije Dimitrija. U proglašenju i izboru su učestvovali dotadašnji članovi Svetog Sinoda Crnogorske Mitropolije, ...
Ova odluka je dostavljena mitropolitu Kraljevine Srbije Dimitriju (16. decembra, Sn. br. 1170) i predsjedniku vlade Stojanu Protiću (Sn. br. 1171). Mitropolit Mitrofan je aktom br. 1177 od 17.12. 1918. g. takođe naložio mitropolitskom namjesniku Skadarske Crkve arhimandritu Viktoru Mihailoviću da uradi to isto, s obzirom da su parohije skadarska, vračka i kamenička, poslije balkanskog rata "ušle u sastav Pećke eparhije i time pripale Crkvi Crnogorskoj" (ove parohije su do tada pripadale Raško-prizrenskoj eparhiji Carigradske Patrijaršije). Druga episkopska konferencija održana je u Beogradu od 24. do 28. maja 1919. godine, a kao najstariji mitropolit po posvećenju predsjedavao joj je Mitrofan Ban.
16. decembra 1918 g., zvanični zapisnik "izvanredne sjednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori", broj 1169., na sjednici Sinoda su bili prisutni: mitropolit Crne Gore i predsjednik Svetog Sinoda Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić, episkop nikšićki Kiril Mitrović, i Sinodski sekretar-đakon Ivo Kaluđerović. Predmet sjednice je bio: "Da se nezavisna Srpsko-pravoslavna Sveta Crkva u Crnoj Gori ujedini s autokefalnom Pravoslavnom Crkvom u Kraljevini Srbiji". Sveti Sinod je donio jednoglasno rješenje: "Pošto je Velika Narodna Skupština Srpskog naroda u Crnoj Gori održana u Podgorici dana 13 novembra 1918 g. donijela odluku, da se nezavisna Crna Gora ujedini sa Kraljevinom Srbijom to i Sv. Sinod nalazi cjelishodnim i opravdanim da se i Sv. autokefalna Crkva u Crnoj Gori ujedini sa nezavisnom Crkvom u Kraljevini Srbiji, a zajedno s ovom sa cijelom Sv. Srpsko-pravoslavnom Crkvom u novoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca.
Da li je Cetinjski mitropolit Mitrofan Ban bio predsjednik arhijerejskog sabora koji je pripremao obnavljanje i ujedinjenje SPC?
Vase pitanje nije precizno. Naslucujem razlog. Da citiram: ".. sastav Crkvene uprave, tj. sedmočlanog Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve bio dat u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: ‘’Predsjednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović.’’ Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član. Dakle, M. Ban je bio predsjednik Sv, Sinoda Crnogorske pravaolsvne Crkve - ali odluka o "samo-ukidanju i pripajanju SPC" nije vazeca jer je nijesu potpisala 4 od 7 clanova Sv. Sinoda. A sekretar nije imao ovascenja da se potpise. Takodje po Ustavu CG - morali su imati odobrenje kralja Nikole. Ima li veceg dokaza o veljesrpskim manipulacima i prevarama vezanim za unistenje CG i njene autokefalne CPC.
...posto vidju da se slusis i vijipedijom..ajde biga ti objasni nam vikedijsko tumacenje dvije 'vaseljenske'... NACIJA i NAROD,i po potrebi ispravi vikipedijske 'd u p l e t e'...
Posto vidim da se i vi sluzite vikipedijom - a pretpostavljam da razumijete to sto citate - smatram vase pitanje bespredmetnim. I nedobronamjernim. P.S. - Iznesite vase stavove o narodu, naciji, znacenju "vaseljenske" pa mozemo da diskutujemo.