Transtremer je umro od posljedica moždanog udara, a vijest o smrti švedskog pjesnika potvrdila je i Fondacija Nobel.
Nadrealističke pjesme o misterijama ljudskog uma donijele su Transtremeru ugled jednog od najznačajnijih skandinavskih pisaca poslije Drugog svjetskog rata. Njegove pjesme prevedene su na više od 50 jezika, a njegovo stvaralaštvo uticalo je na pjesnike širom svijeta, posebno u Sjevernoj Americi. Jedan je od laureata Zlatnog vijenaca Struških večeri poezije, koji mu je u Makedoniji dodijeljen 2003. Takođe, ovjekovječio je ljepote Crne Gore u pjesmi koju je na crnogorski preveo Sreten Perović.
Tomas Transtremer rodjen je 1931. u Stokholmu. Nakon završenih studija psihologije, radio je u popravnoj ustanovi za mlade delinkvente i bavio se obrazovanjem osoba sa posebnim potrebama. Dobitnik je brojnih evropskih priznanja, a godinama je bio u najužem izboru za Nobelovu nagradu. Objavio je 12 knjiga poezije: "17 pjesama" (1954), "Tajne na putu" (1958), "Napola dovršeno nebo" (1962), "Zvuci i šine" (1966), "Barijera istine" (1970), "Staze" (1973), "Baltik" (1974), "Divlji pijac" (1983), "Za žive i mrtve" (1989), "Tužna gondola" (1996) i "Velika zagonetka" (2004).
