Kapiten košarkaša Budućnost Volija i seniorske reprezentacije Crne Gore, Suad Šehović, rođen je u Bijelom Polju 19. februara 1987. godine.
Košarkom je počeo da se bavi sa deset godina, u bjelopoljskom Jugotes - Jedinstvu. Do sedamnaeste godine Suad je bio član svih selekcija, a takođe je bio na spiskovima mlađih reprezentativnih selekcija. Diplomirao je na fakultetu za Sportski menadžment.
Uslijedio je odlazak u Bosnu i prvi profesionalni ugovor. Kako kaže za Portal Analitika, period od šest godina provedenih u sarajevskoj Bosni obilježilo je sticanje kapitenske trake, osvojena tri nacionalna kupa i dva prvenstva države.
Nakon Bosne potpisao je ugovor sa Olimpijom. A onda je uslijedio peh.
- Poslije kraćeg perioda provedenog u tom timu, desila se povreda koja me udaljila od parketa na šest mjeseci. Težak period, ali se na košarkasku scenu vraćam još jači - govori Šehović, prisjećajući se tog perioda.
Ubrzo mijenja sredinu i odlazi u Ukrajinu. Potpisuje ugovor sa Budiveljnikom iz Kijeva,a naredne godine i sa Himikom iz Južnog.
- Ipak, igrati u svojoj državi je najljepše, pa sam sa zadovoljstvom prije dvije godine došao u Crnu Goru i postao dio ekipe Budućnosti. Standardni sam reprezentativac Crne Gore, učesnik kvalifikacija i Evropskog prvenstva 2013, kapiten Budućnost Volija i A reprezentacije. Dobitnik sam nagrade Treći januar koju dodjeljuje opština Bijelo Polje. Proglašen sam za najboljeg košarkaša u Crnoj Gori za 2014. godinu - s ponosom kaže Šehović za Portal Analitika.
U junu 2012. Godine Suad se oženio, a u oktobru naredne godine postao srećni tata male Hane.
BUĐENJE
Što vam nedostaje iz vremena kad ste bili dijete?
- Prije svega bezbrižnost. Porodica na okupu. Igre i nestašluci sa bratom i sestrama. Igralište na kojem sam napravio prve košarkaške korake. Prijatelji koji više ne žive u Crnoj Gori. Slobodno vrijeme kojeg sam tada imao mnogo više nego sad.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- S obzirom na to da sam već sa 17 godina napustio svoj grad i državu, moje sazrijevanje je moralo da se odvija brže. Svijet odraslih je svakako suroviji od djetinjstva, ali sam zaista srećan zbog mnogih stvari koje su mi godine donosile. Ređali su se uspjesi u košarci, kako kolektivni, tako i individualni. A onda su uslijedili i najbitniji događaji u životu - ženidba i dolazak jednog malog anđela - moje kćerkice Hane.
Za koji vaš talenat smatrate da nije dosao do izražaja?
- Nijesam razmišljao o tome. Trudio sam se da svu svoju energiju usmjerim na ono čime se bavim - košarku.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što nekad ne izbrojim do deset prije nego kažem ili uradim nešto zbog čega mi kasnije bude žao.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost. Tačnost. Pouzdanost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala vasa filmska biografija i ko biste voljeli da glumi vas?
- "Pobjeda uz zvuk sirene". Najvažnije odluke u životu donosio sam u posljednjem trenutku. A volio bih da me glumi Džejson Statam.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Duhovit. Druželjubiv. Iskren. Perfekcionista. Tata.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pa, možda neka zdrava hrana.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da mogu da zaustavljam vrijeme. Često se desi da poželim da neki trenuci duže traju.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Niko mi ne pada na pamet.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nerijetko mi je i nedjelja radni dan. Onda kad to nije slučaj, vrijeme provodim u krugu porodice, sa prijateljima. Trudim se da "pobjegnem" iz Podgorice na neko od dragih mjesta, kako bih napunio baterije za novu radnu sedmicu.
Koja pjesma vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "Kao topli maj" benda "Apsolutno romantično".
Koja knjiga/predstava/film je u posljednje vrijeme na vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga za sva vremena -"Moć podsvijesti" Džozefa Marfija. Što se tiče filma, posljednji koji sam pogledao je "Nightcrawler".
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Zbog klupskih i reprezentativnih obaveza nijesam imao dovoljno vremena da odem na neku daleku, egzotičnu destinaciju, pa mi je želja da posjetim neku od njih. Bali, Maldive.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAZEM
Kome sve ispričate?
- O svemu mogu da pričam sa suprugom. Nakon teškog dana, napornih treninga i utakmica, razgovor sa osobom kojoj vjerujete i koja vas podržava je kao neka vrsta terapije. Tu su, naravno, i roditelji i brat Sead.
Čemu se uvijek obradujete?
- Raširenim rukama mojih djevojaka, kad se nakon nekoliko dana vratim sa putovanja kući. Svakoj novoj situaciji koju Hanino odrastanje donosi novoj naučenoj riječi, nestašluku. Raduju me mir i sreća ljudi koje volim. Svaki uspjeh prijatelja. Sunčan dan. Pažnja pokazana kroz sitnice.
Da li za nečim žalite?
- Mislim da se sve stvari dešavaju ili ne dešavaju sa razlogom, pa zato ne žalim ni zbog čega.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi, podrške i prisustva najmilijih.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Osoba sam koja zaista voli da se šali, ali nekad neko moju šalu preozbiljno shvati. Posljednji put sam se izvinio upravo zbog toga jednom prijatelju.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje, zdravlje i opet zdravlje.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Bilo je dosta uspona i padova, ali povratak na teren nakon izuzetno teške povrede je sigurno jedan od najtežih perioda u životu. Ipak, iz toga sam izašao još jači i bolji.
Kada biste saznali da vam je ostalo samo tri mjeseca života,kako biste ih proveli?
- Mislim da bih otišao na neki dalek put sa svojom porodicom. Uradio bih stvari koje do tada iz nekih razloga nijesam mogao, ili nijesam imao dovoljno hrabrosti. I trudio bih se da do kraja ostanem pozitivan.
Kako biste voljeli da umrete?
- Bitno mi je samo da odem spokojan i srećan, jer sam djeci pokazao pravi put.
Koji bi bio vas epitaf?
- "Ja nisam hteo da menjam svet, deco, meni je ovaj bio dobar."
Priredila: A.POPOVIĆ
