Miloš Milinković je dobio knjigu „Smrt u Veneciji“, dok je knjiga „Life lift“ pripala Milošu Zarubici.
Nova knjiga je izdavačko preduzeće osnovano prije desetak godina u Podgorici, a do danas je objavila više stotina izdanja u deset različitih biblioteka i postala najveći distributer i izdavač knjiga u Crnoj Gori. U sklopu Nove knjige posluje lanac Gradskih knjižara, koje su ujedno najsnadbjevenije u Crnoj Gori, sa više od 30.000 naslova, kako domaćih izdavača, tako i izdavača iz regiona i šire. Knjižare se nalaze u Podgorici, Nikšiću, Budvi, Igalu, Tivtu i Petrovcu, a najveća se nalazi na Trgu Republike u Podgorici.
Tomas Man: Smrt u VenecijiNovela "Smrt u Veneciji" je djelo koje se svojim sadržajem svrstava u najšokantnija remek-djela svjetske književnosti.
Ovo je priča o poznatom njemačkom piscu Ašenbahu i njegovom neobičnom putovanju u Veneciju. Ašenbah, na samom putu od Minhea do Venecije, biva praćen spletom čudnih okolnosti i grotesknih saputnika. Njegovi osjetljivi nervi ne trpe okruženje i on svoju pažnju i strast - znanu samo umjetničkoj duši - usmjerava ka dječaku Tađu.
Dječak Tađo je na odmoru u Veneciji i nalazi se u istom hotelu gdje je smješten i Ašenbah. Simpatija i naklonost prema 14-godišnjem dječaku apolonske ljepote postepeno dobijaju patološke razmjere...
U jednom od intervjua žena ovog slavnog njemačkog autora, nobelovca, priča o samoj autorovoj opčinjenosti jednim malim dječakom na jednom od njihovih putovanja u Veneciju.
Slavica Perović: Life liftRoman "Life lift" u kojem glavni lik, Agneza Ena, novinarka u "Montenegro Times"-u, pokušava da napiše esej o ženama i moći kojim će konkurisati za prestižnu nagradu "European Online Journalism Award".
Paralelno sa pisanjem eseja, dešava se njena lična drama. Zagledana u svoj život, polako otkriva da se na njemu odražavaju mnoge zakonitosti fenomena koje istražuje, naročito bračnih, ali i prijateljskih koji uključuju česte manipulacije bliskošću, što postepeno vodi u izdaju. "Montenegrinski" kulturni obrazac otkriva visoku društvenu (i bračnu) hijerarhizovanost koja je sveprožimajuća, što zateže masku privida da je takav poredak stvari u redu. Stvarnost i esej polako se prepliću, dok u jednom trenutku život protagonistkinje ne postane predložak za tekst eseja. To je istovremeno i kraj eseja. Maske se skidaju, prividi iščezavaju, likovi doživljavaju transformacije, dok obrazac ponašanja biva krupno uzdrman.
Roman pokušava da kroz naraciju o četiri lika, s dosta psihološkog poniranja, ispriča potragu za jednim dostojanstvenijim životom vrijednim življenja, kako ženskog tako i muškog. I njihovog zajedničkog.
