U takvom ambijentu nastala je većina radova koji su prezentovani na njegovoj retrospektivnoj izložbi pod nazivom "Lice Ogledalo", sinoć otvorenoj u Dvorcu Petrovića u Podgorici.
- Odavno sam želio retrospektivnu izložbu - ima barem tri, četiri godine - i tek sad mi se to ostvarilo - priča za Portal Analitika čuveni vajar, podjednako poznat po svojim slikama i crtežima.
Izbor radova uradila je kustoskinja Centra savremene umjetnosti Crne Gore, istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić, za koju Andrijašević kaže da je "ponijela najveći teret" pripreme izložbe.
- Sve je okupila što je bilo kod drugih ljudi i napravila postavku. I svi su saglasni da je postavka izvanredna i da je Ljiljana to sve dobro uradila.
Kada pogleda svoj višedecenijski umjetnički rad na jednom mjestu, Andrijašević kaže da jednako osjeća bliskost sa svakim od prikazanih djela.
- Ja sam skulptor i najdraža mi je skulptura. Volim i boje, pa sam nekih deset, dvanaest godina slikao. A imam i crteže. Ne znam što da odvojim - ističe jedan od najznačanijih crnogorskih umjetnika.
Ali, dodaje on, skulpture su za njega ono najvažnije što je stvorio.
- One me u potpunosti predstavljaju. Dragi su mi i slike i crteži. Naročito slike - zbog boja. Obožavam boje i počeo sam pomalo da bojim i skulpture, da "uturam" boje na nekim detaljima.
Dobitnik brojnih nagrada, prije svega, u Crnoj Gori, kaže da najradije stvara u svom ateljeu koji se nalazi u Nikšiću.
- Ne znam kako bih se snašao u drugim mjestima. Vjerovatno ne bih tako dobro kao u Nikšiću. Na primjer, kada sam bio u Parizu i tamo imao izložbu, uradio sam za mjesec dana 70 crteža. Tamo sam mogao da radim, ali nikada ne bih ostao u Parizu. Draži mi je Nikšić, draža mi je Crna Gora - ističe Andrijašević.
Za Portal Analitika najavljuje još jednu retrospektivnu izložbu koja će biti otvorena u aprilu.
- Poslije ove postavke, imaću izložbu crteža u Dvorcu Petrovića u Nikšiću. Pošto je ovdje skučen prostor, nije moglo da se izloži dovoljno radova. Zato se nadam da ću tamo izložiti većinu svojih crteža - zaključio je Andrijašević.
Kustoskinja Ljiljana Karadžić s posebim emocijama je otvorila retrospektivu u Dvorcu Petrovića na Kruševcu. Ona podsjeća da su takve izložbe prilika da se "umjetnik u jednom trenutku, u jednom prostoru, suoči sa svim svojim radovima".
- Ovo je jedinstvena prilika da se, nakon dvadeset godina, na jednom mjestu sretnemo sa Krstovim radovima. Vjerovatno je to i momenat preispitivanja samog umjetnika što je iz čega proizilazilo - dodala je ona.
Za saradnju sa čuvenim umjetnikom tokom pripreme same postavke ima samo riječi hvale.
- Bilo je divno raditi sa Krstom Andrijaševićem jer on nema onu vrstu sujete koju ima većina umjetnika. On u startu može da kaže za neki svoj rad da li je dobar ili ne. Zato smo se jako lako dogovarali oko svega... Ispostavilo se da više sluha za Krstovu umjenosti imaju privatni kolekcionari. Muzeji imaju njegova djela, ali ne ona kapitalna. Zato maštam o tome da, jednog dana, institucije kulture imaju dovoljno novca koji će ponuditi privatnim kolekcionarima da otkupe njegove radove, kako bismo mogli svi da ih vidimo - izjavila je ona.
Karadžić, na kraju, kaže da kuriranje ove izložbe ne bi povezivala sa "stavkom u radnoj biografiji, već sa posebnim ljudskim doživljajem".
- Jer, raditi, boraviti sa Krstom - od toga čovjek može samo da dobije, da bude plemenitiji, da se nauči strpljenju, većem i boljem prihvatanju stvari. Osjećam da sam ovih nedjelju dana kao osoba mnogo dobila od susreta sa Krstom i njegovim radovima. Ako mi zera toga ostane i učini me boljom za kasnije, biću najsrećnija - zaključuje ona u izjavi za Portal Analitika.
K.J.
