Naučnici se nadaju da će testovi na iskopanim žrtvama doprinijeti boljem razumijevanju ove bolesti.
Prema riječima glavnog arheologa Džeja Karvera, “iskopavanje je jedinstvena prilika da se shvati kako su živjeli i umirali žitelji Londona u 16. i 17. vijeku”.
“Groblje Bedlam obuhvata fascinantnu fazu istorije Londona, uključujući preobražaj grada iz doba Tjudora u kosmopolitski London ranog novog vijeka”, rekao je on.
On je dodao da je ovo vjerovatno prvi put da će arheolozi u Londonu moći da proučavaju tako obiman materijal iz tog perioda.
“Bedlam je koristila različita populacija iz svih društvenih slojeva i iz različitih djelova grada”, kaže on.
Tim od 60 arheologa radiće u smjenama šest dana nedjeljno na iskopavanju skeleta na možda najdragocjenijem londonskom groblju iz 16. i 17. vijeka.
Na 40-ak gradilišta arheolozi su već našli više od 10.000 artefakata iz širokog razdoblja londonske prošlosti. Riječ je o najvećem arheološkom projektu u Velikoj Britaniji.
Prilikom preliminarnih iskopavanja na nalazištu u “Liverpul stritu” 2013. i 2014. otkriveni su brojni artefakti i više od 400 skeleta.
Godine 1665-66. od velike kugle umrlo je oko 100.000 ljudi, gotovo četvrtina stanovnika Londona, a testovi na ekshumiranim žrtvama doprinijeće boljem razumijevanju evolucije bakterije koja izaziva kugu.
Zbog svoje velike smrtnosti, „crna smrt“ je izazvala opštu paniku. Ljudi nisu znali odakle bolest dolazi niti kako je zaustaviti. Tražeći uzrok, mnogi su vjerovali da je „crna smrt“ Božija kazna.
Međutim, pošto Crkva nije mogla da objasni i zaustavi bolest, mnogi su postali ravnodušni prema njoj i živjeli po filozofiji da treba živjeti što bolje dok te bolest ne pogodi, ignorišući tako savjete ljekara o izbirljosti što se tiče hrane i pića i izbjegavanja suvišnog kontakta s ljudima. Neki su tvrdili da je uzrok bolesti natprirodan i da se prenosi vetrom, pa je trebalo ostati u kućama i zatvarati prozore
Analiza drevne DNK žrtava bolesti u Evropi je utvrdila da je odgovorni patogen bakterija Yersinia pestis. Crna smrt nastala je u Kini 1334. godine, da bi se potom polako širila na zapad. 1346. stigla je do Egipta, Sirije i zatim Krima, a 1347. do Konstantinopolja, Sicilije i zatim južne Evrope. 1348. stigla je do Francuske, Holandije, Njemačke i Engelske, a 1349. do Skandinavije i Rusije.
Izvor i foto: blic.rs
