Glumac mlađe genercije, Slaviša Grubiša, rođen je 20. oktobra 1984. godine u Podgorici. Završio je Srednju ekonomsku školu "Mirko Vešović" u Podgorici.
Nakon toga upisuje i sa uspjehom završava osnovne studije na odsjeku Gluma, na cetinjskom Fakultetu dramskih umjetnosti, u klasi profesora Branimira Popovića.
Postdiplomske studije na istom fakuteltu okončao je predstavom "Tigar", u kojoj igra sa koleginicom Radmilom Božović.
Od 2010. godine Slaviša je član organizacionog tima i vođa animacionog sektora Kotorskog festivala pozorišta za djecu, a od prošlog izdanja festivala obavlja i funkciju PR-a.
Iako mlad, ostvario je niz zapaženih uloga u brojnim predstavama, od kojih se izdvajaju: "Iz X u X", u koprodukciji FIAT-a i Nikšićkog pozorišta, "Otelo" u koporodukciji Kraljevskog pozorišta "Zetski dom" i Budva Grad Teatra, "Carevo novo odijelo" u koprodukciji Pozorišta "Duško Radović" Beograd i Kotorskog festivala pozorišta za djecu, "Hotel Boka" i "Mediterano" Centra za kulturu Tivat, nezavisne produkcije "Balkanski sabirni centar" i "Avanture nestašnog Fiće", "Pink Panter", "Mogli", "Lukrecija iliti Ždero" i "Čarobni kamen" Gradskog pozorišta Podgorica, "Tigar" Kraljevskog pozorišta sa Cetinja, "Guliver", "Kako rastu veliki ljudi - Njegoš za djecu" KotorArta i Kotorskog festivala pozorišta za djecu i u omnibusu "Ljubav, ožiljci", u filmu koji je režirala Ivana Ćetković.
Prije akademije, Slaviša je pohađao školu glume kod reditelja Petra Pejakovića, a sada je i sam uključen u rad sa djecom i mladima.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Iz tog perioda najviše mi nedostaje bezbrižna igra. Trenuci kad se samo igraš i zaboraviš šta je bilo prije i ne interesuje te šta će biti poslije. Nedostaje mi i period bez mobilnih telefona.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Najviše volim to što i dalje imam iste prijatelje kao i kada sam bio dijete. Naravno da uvijek ima novih ljudi, ali oni iz djetinjstva su i dalje tu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pa, mislim da moja sportska strana nije otkrivena kada je trebalo. Trenirao sam fudbal sedam godina, ali sport je polje gdje se teško dolazi do izražaja u ovoj našoj sredini, tako da će to ostati i neka moja neostvarena želja.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Možda to što kod mene sve može, ali i ne mora. Neka vrsta "svejednoće". Borim se sa tim.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše cijenim pravičnost. Volim kad su ljudi pravični, pa makar i na svoju štetu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Nemoguća misija" :-) A volio bih da moj lik tumači Tom Henks.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Crvena. Opuštenost. Tačnost. Dupla vaga. (Ovo posljednje je dovoljno da svi prevrću očima) :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Možda kao neko dugotrajno mlijeko. Teško se pokvari, ali ako to dopustite, dugo će vas boljeti stomak.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da sam Bog, pa da stvorim novi svijet. Ovaj je malo skrenuo sputa. Mislim, ne Bog, nego svijet. Mada...
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa svojom djevojkom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom popodne najčešće pratim sport sa svojim društvom, igram pikado ili odem u bioskop. Mada, uvijek sam raspoložen i za nešto novo, ako mi zvuči zanimljivo.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "Što te nema" Jadranke Stojaković ili bilo koja pjesma od Đorđa Balaševića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- To su dvije predstave: "Kinez" i "Čarobnjak iz Oza". Prava pozorišna magija!
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih da posjetim Argentinu. I Južnu Ameriku, uopšte.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. Mnogo sam vremena proveo u autobusima, tako da ih baš ne volim.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Više nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Prijateljima, porodici i pobjedama SD "Crvena zvezda".
Da li za nečim žalite?
- Naravno da da. Žalim i ljut sam na sebe što sam ponekad više vjerovao drugima, nego sebi. To se skoro uvijek ispostavi kao pogrešno.
Bez čega ne možete?
- Uf... Ne znam i ne bih volio da saznam.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za slabo držanje za ruku.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Dosta mi je jedna. Da se rađam svakih stotinjak godina.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže što sam uradio, i što radim, je taj rad sa djecom. U školama glume, koje vodim sa još nekoliko ljudi, mislim da radim vrlo težak posao, jer se trudimo da djeci, kroz glumu i umjetnost uopšte, pokažemo pravi životni put. To je velika odgovornost i do skora čak nisam bio ni svjestan koliko ta naša posvećenost znači djeci. Na kraju, koliko god da je odgovoran, veoma volim taj posao sa djecom i mladima.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Pa, poznavajući sebe, mislim da bih ih proveo isto kao i do tada.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne znam. Volio bih da moja smrt doprinese nekoj dobroj promjeni vezanoj za čovječanstvo, mada sumnjam da ću biti toliko bitan. :-)
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Umro sam mnogo puta, ali ovako nikada".
Priredila: A.POPOVIĆ
