Njegovo kraljevsko visočanstvo - Nikola I Petrović Njegoš, 7. oktobar 1841 – 1. mart 1921.
Kada je Njegovo Kraljevstvo Veličanstvo crnogorski kralj Nikola napuštio svoju Crnu Goru, đe je i proglašen za kralja 15. avgusta 1910. godine, a potom nakon osam godina kraljevanja i svrgnut nelegitimnom Podgoričkom skupštinom, sudbina Crne Gore je krenula nizbrdicom i bila je neodređena na duži period; djelimično je neodređena čak i u sadašnjosti, kada kosti nekadašnjeg vojskovođe i suverena počivaju na Ćipuru na Cetinju. Ni podizanje, njemu u čast, dva impozantna spomenika - jednog u Nikšiću, a drugog u Podgorici nijesu pomogli da Crna Gora stabilno stane na svoje noge.
Na donjoj fotografiji, koja jer urađena tokom izbjegličkog života u Francuskoj, možemo viđeti tužna lica Nj.K.V. kralja Nikole i Nj.K.V. kraljice Milene, u danima kada je Crna Gora nestajala formalno i faktički - voljom i moćima velikih i prodatih. Nedugo poslije ove fotografije, kralj Nikola I Petrović sklopio je oči, 1. marta 1921. godine, u mjestu Kan Antiba, kraj Nice.
Svoje posljednje dane proveo je u Vili "Krinova", skromnom zdanju. Zadnje riječu su mu bile: "Neka Bog pomogne moje nesrećne Crnogorce". Njegovo tijelo je položeno na mrtvački odar, obučeno u crnogorsko odijelo. Više glave mu je stavljen tisovi krst, a uz tijelo štap maršala ruske armije i sablja Stefana Dečanskog, o grlu Krst Svetoga Đorđija, na prsima Krst Svetoga Petra, orden dinastije Petrovića, lenta sa savojskim ordenima... Na grudima se još nalazila šačica zemlje iz Crne Gore, malo tamjana iz Manastira Ostrog... Tijelo je položeno u kovčeg od maslinovog drveta. Sahranjen je, zahvaljujući Rusima, u italijanskom gradu San Remu, u Ruskoj crkvi, đe je počivao do 1989. godine. Poštu mu je odao i italijanski kralj Viktor Emanuel III, dok je italijanska kraljica Jelena, kćer kralja Nikole, bila spriječena da dođe na sahranu zbog bolesti.
Grobnica kraljevskog para otvorena je 19. septembra 1989. godine kada su počele pripreme za povratak kraljevske porodice u otadžbinu.
Kada su antropolozi otvorili kovčeg u kojem su bili zemni ostaci Nj.K.V. kralja Nikole I Petrovića Njegoša, naišli su na veoma očuvano tijelo, sa još vidljivim crtama lica, i prekrštenim rukama na grudima. Kralj je napokon mogao da počine i na Cetinju. Ali i da zapali luču te iste godine i da Crnu Goru potrese iz temelja.Da se primijetiti da je malo koji analitičar opisao ovu istorijsko-simboličnu sahranu kao fitilj upaljen za buđenje Crne Gore. Kraljev dolazak inicirao je cijelu lavinu procrnogorskih pokreta, partija, časopisa, radio stanica... Počeo se narod opet okupljati ispred Dvorca Kralja Nikole na Cetinju poslije mnogo, mnogo godina. Zaspali crnogorski narod se napokon probudio.
Uz zvuke Šopenovog posmrtnog marša, što ga je izvodila gradska muzika iz Beograda, kovčeg Nj.K.V. kralja Nikole težak 395 kilograma, iznijeli su na ramenima iz Vladinog doma stasiti mladići u narodnim nošnjama iz Kulturno-umjetničkog društva "Njegoš" 1. oktobra 1989. godine. Osim zemnih ostataka kralja Nikole, iz Italije su donešeni i zemni ostaci Nj.K.V. kraljice Milene i šćeri crnogorskog kraljevskog para - princeza Ksenije i Vjere Petrović Njegoš.
U okviru teksta o godišnjici smrti kralja Nikole I na sajtu Montenegro-Canada, nalazi se i lista sa imovinom kraljevske kuće Petrović Njegoš. U njemu su navedena 32 objekta koji se nalaze na Cetinju, Njegušima, Rijeci Crnojevića, Biogradskom jezeru, Virpazaru, u Boki Kotorskoj, Nikšiću, Podgorici, Danilovgradu, Baru i Ulcinju, a čiji je, kako se navodi, manji, zanemarljiv dio vraćen nasljedniku, princu Nikoli II Petroviću Njegošu.Izvori: British Pathe, privatna zbirka montenegro-canada.com
Otvaranje grobnice kraljevskog para Petrović Njegoš 1989. godine, San Remo, Italija
Snimak sahrane kralja Nikole I Petrovića Njegoša 1921. godine
Sahrana kraljevskog para Petrović Njegoš 1989. godine, Cetinje
Komentari (10)
...ako se zaigraju ovi "antropodložipologete" neće dugo proći tražiće oni i "iseljenje" Kralja i porodicu mu iz crkve na Ćipuru! A bora mi i onoga spomenika ispred ojađele Skupštine-što od pozicje što od opozicje u Podgoricu! Ja ti jemac-ništa nije njima sveto-jer nijesu imali od koga naučiti-od zla oca gorije matera neznaš brate il po ujčevini il po domovini dođe im "sojlukuku i lele" Crna Goro danas za dovijeka"? E da mu se dići-Caru Junaka,pa da vidi ko mu sve taraka njegovom zemljom koju je ON mačem i srcem oslobađao od nesoja-punanije 57 godina-zlatnije Godina Crne Gore! I da nebijaše Cara Junaka-danas nesretnica(daleko bilo)-nebi montavala-odila dalje od Barutane-Vira, Bijelijeh poljan-Zagarača-Uganja,Veljije Zalaza-Pišteti-Zaljuti-Vukodola,a pitanje da li bi i Graovo bilo njegovo?
...ako ništa drugo ne znaš-a bar nauči da je baklja stvaranja "naivne"Južnoslovenske države upaljena u Zagrebu-u vrijeme kad je budući Knjaz i Kralj Crne Gore Gore još bio u utrobi svoje majke! E moj Bobane Bg-sa Terazija-Bolandže đe se vi "virtiuelni crnogorci"-ciklično mjerite i čojakate-nije CAR JUNAKA uzald rekao u Medovo-1916 godine:" Za ničim ne žalim-no mi je žao što će mi svijet poznati crnogorce?" Prilozi: 1) 4.kolovoza.1838,u Zagrebu osnovana Ilirska čitaonica(južnoslavenska); 2)10.vejače.1842,u krilu Ilirske čitaonice onovana je Matica Ilirska.. 3) 1850,ugašena je Ilirska čitaonica; 4) 29.travnja 1861 u Zarebu je osnovana Jugoslavenska Akademija Znanosti i Umjetnosti! U svojoj povijesti JAZU je samo dva put mijenjala ime i to:u Doba Ustaša-Anta Pavelića 1942 i u doba Franje Tuđmana 1991 godine(i danas se tako zove)! 5)19.studenog.1874,pod pritiskom Beča(strah od ujednjenja Južnih slavena),Hrvati se "dosjetili"-izveli performans i promijenili ime Ilirska u Hrvatska!
teška je tom vladaru bila vladavina međ ovakvim narodom...što Mirko i Danilo ne završiše..nanos mu iskoči....srbin navalijo sa svake srane...posla omladinu u biograd da uče...vratiše se sa bombama..domaći nesoji udarili sa svake strane..či potomci i danas ojadu zabaviše C.Goru...ali je ipak sramota za C.Goru da taj dan ne obilježi a bar na isti nivo kao književniku...političaru..estradnom radniku....ipak je to vladar koji je udario temelje državi.....što jedan njegov potomak iz nikšića kaže " gr.. mu se propao što ode iz CGore....što mu ikad na pamet pade da bi mogao šetati terazijama kao kralj....i što ikad mu preko usta prođe riječ "srbstvo"....malo mu bi što mu šćer ubiše nikogojevići" SLAVA VELIKOM CARU JUNAKA
teška je tom vladaru bila vladavina međ ovakvim narodom...što Mirko i Danilo ne završiše..nanos mu iskoči....srbin navalijo sa svake srane...posla omladinu u biograd da uče...vratiše se sa bombama..domaći nesoji udarili sa svake strane..či potomci i danas ojadu zabaviše C.Goru...ali je ipak sramota za C.Goru da taj dan ne obilježi a bar na isti nivo kao književniku...političaru..estradnom radniku....ipak je to vladar koji je udario temelje državi.....što jedan njegov potomak iz nikšića kaže " gr.. mu se propao što ode iz CGore....što mu ikad na pamet pade da bi mogao šetati terazijama kao kralj....i što ikad mu preko usta prođe riječ "srbstvo"....malo mu bi što mu šćer ubiše nikogojevići" SLAVA VELIKOM CARU JUNAKA
Bolje i danas da se pise o zaboravljenom Kralju mada je Zoran Racevic iz Kanadskog udruzenja sinoc kasno razaslao jedan tekst podsjecanja na dan smrti Kralja Nikole l .A sto se tice Srba iz Crne Gore i njihovog sjecanja na Nikolu l , on njima sluzi ,kako tada tako i danas samo za "srbovanje" .
Istina je da ga je zaslijepila pomisao da bi mogao bit kralj svijeh Južnijeh Slavena i da je radi toga bio spreman žrtvovat slavno crnogorsko ime, ali ipak je bio NAŠ i poslije svijeh lutanja umro kao NAŠ kralj. I on i njegovo vrijeme zaslužuju veće zanimanje povijestne i drugijeh nauka. I dalje će bit i faljen i kuđen, ali ćemo bolje razumjet i njega i to vrijeme. I konačno biše mogli iznijet na svjetlo dana, na velika vrata, sve zavjere koje su protivu njega i njegova, crnogorskoga naroda kovali beogradski nesoji.
Slava mu.
Analitika otvara novu rubriku "Na jučerašnji dan". Što li juče ne napisaste " na današnji dan??
Naša bruka i sramota. I poslije su samo drugi krivi.
Zanimljivo je da nema komentara čak ni onih koji zloupotrebljavaju srbovanje Nikole I Petrovića i njegovu naivnu vjeru o stvaranju države južnih Slovena na Balkanu kao države ravnopravnih naroda.
