Reagovanje Radončića prenosimo integralno.
„Uvaženi gospodine vrhovni državni tužioče Crne Gore,
doista zvuči nevjerovatno saopštenje iz Vašeg kabineta da Slobodan Pejović nije saslušan po krivičnoj prijavi kojom se tereti za učešće u ratnom zločinu deportacija, već je, kako se ističe, „korišćen njegov iskaz dat u svojstvu svjedoka iz krivičnog postupka koji je vođen pred Višim sudom u Podgorici po krivici Bojović Boška i drugih, zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva.“
Kao što znate, gospodine vrhovni tužioče, po svakoj krivičnoj prijavi, pa i ovoj protiv Slobodana Pejovića, Tužilaštvo je dužno da uzme izjavu od prijavljenog, pa makar se radilo o banalnoj prijavi za preglasnu muziku, a kamoli za učešće u ratnom zločinu u kojem je ubijeno 85. ljudi. Dakle, Tužilaštvo, nije smjelo da odbaci krivičnu prijavu protiv Pejovića za učešće u ratnom zločinu deportacija a da prije toga nije uzelo i razmotrilo njegovu izjavu, kojom bi on priznao ili negirao konkretne navode iz krivične iz prijave.
Slobodan Pejović je, podvlačim, tokom suđenja devetorici policajaca na koje se pozivate, dao iskaz u svojstvu SVJEDOKA. Dakle, po optužnici protiv drugih lica u ratnom zločinu deportacija, gdje se on nije izjašnjavao u svojstvu okrivljenog ili prijavljenog, jer, naravno, nije ni pitan na okolnosti iz moje krivične prijave protiv njega, koja je podnešena mnogo kasnije. I pravnim laicima je jasno da se Pejovićev iskaz dat u svojstvu svjedoka i na druge okolnosti nije ama baš nikako mogao koristiti kao njegov iskaz PRIJAVLJENOG, u krivičnoj prijavi protiv njega i na okolnosti gdje je on okrivljen.
Gospodine vrhovni tužioče,
da bi još više ogolio ovako nečuven postupak Tužilaštva, napraviću malu hronologiju događaja.
a) Pejović je svjedočenje na sudu, na koje se pozivaju iz Vašeg kabineta, imao 20. oktobra 2010. godine.
b) Ja sam protiv njega, uz punu saglasnost njegovih žrtava, podnio krivičnu prijavu, pola godine kasnije, 18. aprila 2011. godine.
c) Crnogorski tužioci su po toj istoj prijavi, saslušali Pejovićeve žrtve u Sarajevu, 17. i 18. aprila 2012. godine, koje su ga prepoznale i opisale kao brutalnog lovca na Bošnjake koji je u zrak bacao djecu pitajući ih gdje im se kriju očevi.
d) Uz to, Tužilaštvu sam na njegov zahtjev dostavio moj film „Heroj našeg doba“ u kojem žrtve svjedoče o Pejovićevim „krvavim očima“, brutalnim noćnim hapšenjima, „odvođenjima naših najbližih u smrt“.
Gospodine Vrhovni Tužioče,
ako je Tužilaštvo uzelo izjavu od mene kao podnosioca prijave i Pejovićevih žrtava, zašto nije uzelo izjavu i od njega, prosto da mu da priliku da negira ili prizna njihove vrlo teške optužbe? Da ste ga pitali, možda bi i priznao da je kriv. Ko će ga znati. I to se dešava. Ovako ste „krunskog svjedoka“ Pejovića uskratili za takvu mogućnost. A tako se ne radi ukoliko se doista traži put do istine.
Zašto je Slobodan Pejović, isfabrikovani „krunski svjedok“ i tobožnji heroj žute štampe kojeg žrtve prepoznaju kao zlikovca, toliko privilegovan i iznad zakona da od njega Tružilaštvo neće li ne smije da uzme izjavu po ozbiljnoj i dobro potkrijepljnoj krivičnoj prijavi!? I ko ga štiti od ruke pravde!?
Gospodine vrhovni tužioče,
dozvolite da se malo umiješam u Vaš posao. U Crnoj Gori više nije tajna da Pejovića promovišu i štite prodavci laži, medijski tajkuni i vlasnici koncerna Vijesti: Miodrag Perović, Željko Ivanović i Slavoljub Šćekić. Koji ne žele samo da vladaju medijskom i političkom scenom Crne Gore, već i pravosuđem, prije svega Tužilaštvom, kojeg su, bojim se, već stavili pod svoju šapu, što potvrđuju i ovakvi postupci pojedinih tužioca.
Sasvim odgovorno tvrdim da su upravo vlasnici ovog koncerna, pokušavajući da po svaku cijenu zaštite svog vojnika i palicu – Slobodana Pejovića - izvršili pritisak na Tužilaštvo da nezakonito postupi i tako zaštite učesnika ratnog zločina.
Evo jednog od brojnih dokaza: upravo je Miodrag Perović, politički saborac vojvode Andrije Mandića, u svojoj kolumni otvoreno zaprijetio tadašnjoj državnoj tužiteljici Čarapić da ukoliko postupi po krivičnoj prijavi Šemsudina Radončića, koji „zahtijeva od državne tužiteljke (Ranke Čarapić) da Pejovića uhapsi“ neće dobro proći:
„Teško da će uhapsiti Pejovića, jer se tužiteljka ne može osjećati bezbjedno kao tužioci u vrijeme komunizma kad su po političkim nalozima hapsili ljude“, izričit je Perović u Monitoru od 4. novembra 2011.
Gospodine vrhovni državni tužioče,
pretpostavljam da za ove predočene činjenice nijeste znali. S toga Vas najljubaznije molim da po službenoj dužnosti izvršite obnovu postupka i naložite odgovornom tužiocu da, u skladu sa zakonom, sasluša Slobodana Pejovića u vezi njegove ratne uloge u zločinu deportacija, kako je to već urađeno sa njegovim žrtvama. Uz to tražim da pokrenete disciplinski postupak protiv odgovornog tužioca koji nije smio ili želio da uzme izjavu od Pejovića, te da pokrenete postupak protiv Miodraga Perovića zbog otvorenih prijetnji i nezakonitog pritiska na Tužilaštvo i tužioce, posebno zbog brutalnog vrijeđanja Pejovićevih žrtava u njegovim medijima i veličanja učesnika ratnih zločina. Dokaze za sve imate.» stoji u reagovanju Radončića.
Izvor: antenam.net; foto: Pobjeda
