Stvorena je situacija u kojoj, umjesto suživota, nacionalne zajednice pokušavaju ostvariti sebe nauštrb drugog. Sebično se zloupotrebljava tobožnja nacionalna ugroženost u političke svrhe ne shvatajući da se tako ugrožava sama država. Čini se da Crnoj Gori nikada nije bio potrebniji društveni dogovor, baziran na principima koje su zemlje razvijene demokratije ustanovile kroz procese koje su ih dovele do funkcionalnih društava. Dobro bi bilo da to ne bude dogovor među nacijama ali, ako je potrebno, i takav dogovor je dobrodošao ako nema drugog rješenja. Bez tog društvenog dogovora neće biti moguća demokratska smjena vlasti kao osnovni demokratski uslov, podjela vlasti na tri nezavisne grane, niti borba protiv svih devijacija u crnogorskom društvu. Svi politički subjekti u Crnoj Gori se moraju izjasniti što im je važnije: opšta dobrobit zemlje ili sebični interesi, sopstveni i onih koje predstavljaju. Vrijeme je da se već jednom istjeraju na čistinu svi oni koji ruiniraju državu, omogućavaju indirektno sistem u kojem je moguća uzrpacija vlasti, nepoštovanja zakona, društvene devijacije...
Individualna nasuprot nacionalnih prava: Crna Gora je ustavno uređena kao građansko društvo. Kontradiktornost između građanske države i manjinskih prava proizilazi iz činjenice da kulturno-etnički princip nije konstitutivni princip građanske države. Očito je da Crna Gora ne može sprovoditi liberalni koncept po kojem se nacionalna prava ostvaruju kroz individualna prava, koja podrazumijevaju i organizovano djelovanje kao individualnom pravu na okupljanje. Crnoj Gori je primjerenije multikulturalno društvo kao način u kojem bi Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci i Hrvati prihvatili Crnu Goru kao svoju državu. Što su manjinska prava šira, odnosno veća, to ona bitnije mijenjaju karakter građanske države. Tako država i sama zadobija multikulturni identitet i uspostavlja se, pored toga što je država građana, i kao država različitih nacija u kulturno-etničkom smislu. Ali i to pod uslovom da ta posebna prava određenih kulturno-etničkih zajednica ne ugroze bazične pretpostavke građanske države. Činjenica je da je u Crnoj Gori ugrožena građanska država djelovanjem nacionalnih zajednica, kao i da se sve više pokušava promovisati sopstveni nacionalni interes. Ne može se ostvariti višak prava za sebe bez ugrožavanja prava drugih i šire zajednice. Crnoj Gori je nužna uspostava principa dokle sežu prava nacionalnih grupacija i đe je linija koja ugrožava samu državu. U protivnom, ne možemo očekivati pravedan politički sistem u kojem su svi jednaki pred zakonom, razvijanje takvog pravnog sistema koji će jednako tretirati sve koji se nađu pred njim i smjenjivost vlasti.
Najjača odbrana protiv zloupotrebe je ta da ljudi imaju moć da uklone sa položaja one koji su na vlasti, putem izbora. Svijest ljudi koji su na vlasti o tome da mogu biti uklonjeni sa pozicija moći je ono što djeluje kao najjače sredstvo kontrole zloupotrebe moći od strane tih istih ljudi. Bez rješenja nacionalne sukobljenosti u Crnoj Gori imaćemo konstantnu homogenizaciju po nacionalnoj osnovi, zloupotrebu nacionalnog pitanja i, kao posljedicu - tendenciju održanja statu quoa. Crna Gora je država sa hiljadugodišnjim istorijskim postojanjem. Kao takva ona mora imati svoj subjektivitet, bez obzira na istorijska kolebanja u pojedinim njenim razdobljima i nacionalna opredjeljenja pojedinih dijelova stanovništva. To je činjenica koja se ne može dovesti u pitanje. Ta činjenica ničim ne osporava prava svih naroda u Crnoj Gori na svoj nacionalni identitet i uživanje prava koja mu pripadaju u skladu sa najvišim evropskim standardima. Ni više, ni manje. U tu svrhu se može potražiti stručna pomoć EU, jer očigledno nijesmo sposobni sami da procjenimo kad smo sebi prigrabili višak prava ili kad su nam prava ugrožena. U skladu sa tradicijom svih demokratskih društava, Crna Gora mora biti poistovjećena sa onima koji su je kroz istoriju održali i zahvaljujući kojima je opstala kao nezavisna država. To ne negira pravo nijednog drugog naroda na ispoljavanje svog identiteta i posebnosti kao zajedničke vrijednosti multikulturalnog društva. Snažno građansko društvo se ponaša kao prepreka tiraniji jer održava moralni poredak koji čuva i podupire vrijednosti slobode.
Drugo rješenje jeste uspostava nacionalne države crnogorskog naroda, uz poštovanje svih manjinskih prava u skladu sa svim međunarodnim deklaracijama i standardima. Priče o Crnoj Gori kao praznoj ljušturi bez doprinosa istoriji Crne Gore politički stvorenog naroda u Crnoj Gori, čiji današnji pripadnici baštine tradiciju zasnovanu na najtežim zločinima prema crnogorskom narodu, zločinima koji su za posljedicu imali nestanak države Crne Gore, spadaju u političko beščašće.
Nakon referenduma putem autoritarnog sistema vladavine: Crna Gora, od proglašenja nezavisnosti 21. maja 2006. godine nije se politički izgradila kao građansko, društvo, već je krenula putem, tradicijom sklonih, autoritarnih sistema vladavine. Takav način vladavine omogućio je slabu kontrolu vlasti, mogućnost zloupotreba, nepotizam i druge devijantne pojave. Sve ovo, uz posljedice djelovanja svjetske ekonomske krize, prouzrokovali su veliko socijalno nezadovoljstvo građana Crne Gore. To nezadovoljstvo se pokušava iskoristi kao argument za poistovjećivanje vlasti sa državnim konceptom i tako vršiti zamjena teza. To su duboko opasne i zlonamjerne teze koje ne donose nikome dobra, pa ni onima koji ih propagiraju..
Takođe, nije ništa učinjeno, ili skoro ništa, na rješavanju pitanja nacionalne sukobljenosti Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori. Sa jedne strane imamo odsustvo volje vlasti da riješi državno pitanje, dok sa druge strane, konstantim predstavljanjem sebe kao žrtvom diskriminacije, pokušavaju se prigrabiti prava koja prevazilaze sve standarde modernih društava. Postavlja se pitanje - zašto se već jednom ne utvrde kojim pravima raspolaže srpski narod i da li je pitanje identiteta Crne Gore nešto što ugrožava nacionalna prava Srba u Crnoj Gori? Tvrdim da, u poređenju sa bilo kojom nacionalnom zajednicom u demokratskom svijetu, Srbi u Crnoj Gori raspolažu sa najviše nacionalnih prava. Postoje međunarodne deklaracije koje rješavaju ta pitanja: Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima - Usvojen i otvoren za potpisivanje Rezolucijom 2200A (XXI) Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 16. decembra 1966. ; Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, Strazbur 1. februar 1995. ; Deklaracije UN o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije zasnovane na vjeroispovjesti ili vjerskom učenju, proglašen Rezolucijom 36/55 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 25. novembra 1981. Samo sa pozicija poštovanja prava, evropskih standarda, nadležnih evropskih institucija i međunarodnih deklaracija koje je Crna Gora ratifikovala, čime su postali supremati nad nacionalnim pravom, moguće je rješavati pitanja prava nacionalnih i vjerskih zajednica. O ovome se moraju izjasniti svi politički i društveno organizovani akteri, jer je nedopustiva tolika količina voluntarizma, improvizacije, čak i neetičkog ponašanja. Nužno je građanstvu Crne Gore jasno predočiti što su evropski standardi u poštovanju kolektivnih prava i time deligitimisati političke subjekte koji insistiranjem na posebnim pravima van evropskih standarda narušavaju ideju dobrog društva.
Bez depolitizacije crkava nema građanskog mira: Po definiciji modernog građanskog društva sekularnost države Crne Gore se podrazumjeva, a ona je i preduslov napretka svakog društva po naučnim i empirijskim pokazateljima. Nikada političko djelovanje crkava nije donijelo dobra ni za crkvu ni za društvenu zajednicu, odnosno državu. Tendencije koje nagrizaju crnogorsko društvo ostavljanjem ogromnog prostora pojedinim crkvama i zloupotreba te slobode moraju biti zaustavljene. Sve konfesije u Crnoj Gori treba društvenim i političkim konsenzusom i javnim angažmanom ograničiti na njihovu osnovnu ulogu. Mora prevladati svijest da bez rješavanja vlasništva nad sakralnim objektima, nediskriminatorskog odnosa prema crkvama, depolitizacije crkava, ne može biti ni građanskog mira.
Očigledan je značaj ideje o vladavini prava (zakona) a ne ljudi, koja je jedna od deviza konstitucionalizma kao učenja i pokreta da se svaka vlast ograniči i svede u razumom prihvatljive granice. Prevelika politička moć je uvijek otvorena za zloupotrebe od strane onih koji bave politikom. Demokratija je najpodesniji sistem za odbranu prirodnih prava i sloboda ljudi i sprječavanje takvih zloupotreba. Država treba da postoji zato da služi ljudima, ljudi ne postoje zato da bi služili državi. Danas vjerovatno nema značajnijeg zadatka od obnove građanskog društvenog reda koji se nalazi u ruševinama. Težnja da se zadrži postojeći red vrijednosti u političkom životu ne znači ništa drugo do puke formalne zamjene vlasti. Takva zamjena postojeće vlasti ne bi donijela ni demokratski napredak niti poboljšanje na ekonomskom i na socijalnom planu. Štaviše, nastavilo bi se sa daljim propadanjem, korupcijom, nepotizmom, kriminalom, ... jer je ponašanje ljudi uslovljeno mogućnostima koje im se pružaju. Samo se sa potpunom promjenom političkog ponašanja i demokratizacijom vlast može ograničiti, kontrolisati i učiniti odgovornom. Bez cjelokupne promjene načina ponašanja u državi, politici i društvu ne može ni biti poboljšanja položaja građana u Crnoj Gori.
Posljednji primjer takvog ponašanja je da se jedan sud u Crnoj Gori oglašava nadležnim u rješavanju predmeta ekstradikcije stranca, bez obzira što je to isključivi predmet Zakona o strancima Crne Gore i Ministarstva unutrašnjih poslova. Dok god je tako u Crnoj Gori će se suditi po kriterijumima nacionalne, vjerske, vjerske funkcije ili političke pripadnosti.
John Stuart Mill je napisao: „Jedina sloboda koja zaslužuje to ime je ona u postizanju našeg vlastitog dobra na način na koji mi to želimo, sve dotle dok ne pokušavamo da to isto uskratimo drugima ili ih ometamo u njihovim naporima da to postignu.”
