Sličnost a ne različitost partnera je garancija stabilne i srećne veze. Istraživanja pokazuju da je prosječan čovjek nalik svom vjenčanom partneru i svom bliskom prijatelju gotovo koliko je neko nalik svom dvojajčanom blizancu.
Mnogi ljudi su uvjereni u valjanost tvrdnje da se suprotnosti privlače čak i kad ih sopstveni primjer demantuje. Jedno američko istraživanje je obradilo stotine članova internet servisa za upoznavanje partnera pitajući ih da li traže osobu koja im je slična ili koja se od njih razlikuje. Više od 85 odsto je odgovorilo da priželjkuju da budu spojeni sa nekim ko je drugačiji od njih.
Međutim, kad su u nastavku istraživanja učesnici psihološki testirani pa upitani da bliže navedu osobine ljudi s kojima bi željeli da uđu u vezu, ispostavilo se da većina traži partnera koji im je izrazito nalik prema psihičkim i društvenim obilježjima.
"Ljudima se sviđa romantična zamisao o privlačenju različitosti pa je pripisuju sebi iako je ne primjenjuju u stvarnom životu", istaknuli su autori studije.
Koliko je međusobna sličnost važna za našu naklonost ili odbojnost prema pojedincima iz okoline vidljivo je iz naših svakodnevnih emocionalnih reakcija. Privrženost onima koji su nam slični razlog je zašto "navijamo za naše" kad pratimo sportska ili muzička takmičenja; zbog simpatije prema sebi sličnima ponosni smo ako čujemo da je neko iz našega grada, regije ili države postigao uspjeh u poslu ili nauci.
Jedna od mnogih studija koje su potvrdile da se ljudi privlače prema kriterijumu sličnosti a ne različitosti sprovedena je na Kalifornijskom Univerzitetu u Berkliju. Istraživači su proučili prepisku između 3.000 članova onlajn servisa za upoznavanje i utvrdili da su korisnici u najvećem broju kontaktirali članove iz čijih su profila mogli da zaključe da su prema nizu karakteristika najsličniji njima.
"Pojedinci koji traže novog partnera procjenjuju sopstvenu društvenu poželjnost i na temelju te procjene odlučuju koga će kontaktirati", poručili su istraživači, koji su vrlo slične rezultate postigli i u idućoj, još opsežnijoj studiji.
Velike sličnosti u pogledu ličnosti i uvjerenja postoje ne samo između bračnih partnera nego i između najboljih prijatelja, tvrdi profesor Filipe Rašton sa Univerziteta u Zapadnom Ontariju. Da bi utvrdili stepen sličnosti između učesnika istraživanja Rašton i saradnici su im dali da ispune detaljne upitnike o ličnosti i uvjerenjima. Za kontrolnu grupu izabrali su parove jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca, koji su zamoljeni da ispune iste upitnike. Prema očekivanju, blizanci (posebno jednojajčani) pokazali su se vrlo sličnima u pogledu ličnosti, ukusa za hranu, odjeće, muzike i životnih interesa.
Ono što je iznenadilo istraživače bila je spoznaja da su supružnici, kao i najbolji prijatelji, bili međusobno podjednako slični kao i parovi dvojajčanih blizanaca. A to znači - prilično slični. Istraživanje je pokazalo da prosječan čovjek liči na svog vjenčanog partnera i svog bliskog prijatelja koliko neko liči na svog dvojajčanog blizanca!
Dok je sličnost parova blizanaca lako shvatljiva u svijetlu njihovih zajedničkih gena i okolnosti u kojima odrastaju, sličnost bračnih partnera i prijatelja mora imati drugo ishodište: našu odluku da se povezujemo s ljudima koji su nam nalik po bitnim karakteristikama.
Uloga genetske predispozicije u izboru para: Ta odluka je dijelom utemeljena na spoljašnjim uticajima kao što su porodica, obrazovanje, kultura i religija. Naša okolina nas usmjerava u pogledu izbora bliskih ljudi. Međutim, to nije sve: naš izbor je dijelom utemeljen u međusobnoj genskoj podudarnosti.
Raštonova studija je dovela do zaključka da se bračni drugovi i prijatelji najviše privlače osobinama za koje postoji snažna genetska predispozicija. Što je jača genetska predispozicija za neko ljudsko obilježje - to je veća vjerovatnoća da će nam to obilježje biti privlačno kod druge osobe.
"Što je neka osobina nasljednija, to je vjerovatnije da će je muž i žena, ili prijatelji, dijeliti", rekla je Raštonova ekipa u izvještaju.
"Tražimo partnere koji su taman onoliko genski različiti od nas da bi naša djeca imala pomiješane gene, što je važno za razvijanje otpornosti na bolesti. Ali priželjkujemo i da nam budu dovoljno slični da bi nam zajednički život bio lakši."
Ljudi ne znaju (barem ne svjesno) koje su osobine više ili manje nasljedne, posebno kad govorimo o uvjerenjima, ukusima, interesima i talentima. No, nasljednost pojedine osobine ipak igra ulogu u razvoju međusobne privlačnosti. Naučnici priznaju da nisu potpuno razjasnili mehanizam putem kog ljudi prepoznaju osobine koje su im važne kod drugih, ali pretpostavljaju da je taj mehanizam sličan onom koji postoji kod drugih životinjskih vrsta. Životinje što vizuelno što putem mirisnih molekula feromona detektuju gene slične vlastitim te se brinu za jedinke s kojima dijele genski kod.
Nivo sličnosti je važan i za odnose između roditelja i djeteta, tvrdi psiholog Aron Ben-Ziv u kolumni objavljenoj u Psychology Today.
„Koliko je važna sličnost roditelja i potomstva odražava i najčešće pitanje koje okolina postavlja nakon rođenja djeteta: "Na koga dijete više liči?". Ako roditelj doživljava dijete različitim od sebe manje će ga voljeti“, smatra Ben-Ziv.
"Volimo one koji su nam slični zato što sopstvene osobine smatramo normalnim i poželjnim", kaže američka psihološkinja Kristin Keler, a prenosi Psychology Today.
"Dovoljno je da bacite pogled na svoj krug prijatelja: on većinom uključuje ljude koji su vam slični po životnoj dobi, obrazovanju, interesima, klasi i vjerskim uvjerenjima. Taj fenomen je u skladu s teorijom ravnoteže, koja govori da ljudi teže dosljednosti u svojim željama, mislima i stavovima. Pravilo o privlačenju sličnog potvrđeno je u istraživanjima sprovedenim u raznim krajevima svijeta, uključujući Južnu Ameriku, Bliski istok, južnu i istočnu Aziju."
Međutim, ako nam se sviđaju ljudi koji posjeduju neke karakteristike koje bi mi sami željeli da imamo - to je odstupanje. Ako imate ambicija da napredujete u muzici ili programiranju vjerovatno će vas privući neko ko je već uspješan na tim područjima. Takođe, privlačnost ponekad potiče iz želje za time da se nadomjeste međusobne vrline putem kompromisa. Na primjer, ako jedan partner posjeduje jednu vrlo poželjnu osobinu, a drugi drugu, u interesu im je da se spoje.
Istraživanje koje je sproveo psiholog i ekonomista Den Eirli utvrdilo je da žene podjednako zanimaju fizički privlačni muškarci i oni koji su fizički ocijenjeni neprivlačnima, ali zarađuju više od 185.000 dolara godišnje. Međutim, žene kojima je rečeno da manje privlačni muškarci ostvaruju niske zarade nisu bile zainteresovane za njih.
"Spajanje parova je složen proces u kom ljudi ponekad trguju svojim vrijednim osobinama", zaključila je profesorica Keler.
Istraživanja pokazuju i da se različitosti privlače u početnoj fazi odnosa i u površnim vezama. Međusobne suprotnosti u temperamentu mogu na partnere da djeluju uzbudljivo i podsticajno i da tako posluže kao iskra koja će zapaliti plamen strasti. Obratno, izuzetno velika sličnost između dvoje ljudi može onemogućiti nastanak romanse zbog odsustva pokretačkog momenta. Ljudi koji mentalno liče jedno drugome "kao jaje jajetu" prije će uspostaviti prijateljski ili poslovni, nego intimni odnos.
Međutim, kako vrijeme prolazi, različitosti se pretvaraju u prepreke, pa odnos može da napreduje i razvija se samo ako dvoje otkriju što više sličnosti u svakodnevnim, "prozaičnim" životnim situacijama: odnosu prema novcu, putovanjima, prehrani, rađanju i odgoju djece, religiji, politici i mnogim drugim pitanjima. Jedna stvar je šta nas to navodi da započnemo vezu, a potpuno druga ono što određuje koliko će veza trajati i koliko će kvalitetna biti; trajnost i sreća u vezi zahtijevaju što veću sličnost ličnosti.
Izvor: lovesensa.rs; foto: kurir.rs
