"Zabrinjavajuće mali broj zaposlenih logopeda je na nivou države, ako uzmemo u obzir veliki broj djece sa različitim govorno-jezičkim problemima. Očekivalo bi se da svaki dom zdravlja, vrtić kao i osnovne skole imaju zaposlenog bar jednog logopeda, a to je daleko od naše realnosti", ocijenila je Mijailović.
Kako je navela, u Baru, gdje živi i radi, u ni jednoj zdravstvenoj ustanovi i školi, ne radi logoped, tako da su roditelji prinuđeni da djecu vode u neki od većih centara i gradova, što iziskuje materijalne i druge dodatne teškoće.
Na pitanje da li se broj djece sa većim ili manjim oblikom govorno-jezičkih problema povećava poslednjih godina, ona je kazala da je djece sa poteškoćšama uvijek bilo ali da su danas dostupniji mnogo precizniji logopedski dijagnostički kriterijumi. »Na ranom uzrastu mozemo detektovati problem".
"Savremeni tokovi života uslovljavaju da roditelji veći dio dana provode na poslu, djeca su prerano izložena televizijkim programima, kompjuterima, crtanim filmovima na stranom jeziku, što negativno utiče na govorni razvoj«, kazala je Mijailović u intervjuu agenciji Mina.
Navela je da su i sredinski činioci, posledice različitih zračenja i toksina kojima su izložene trudnice, da djeca danas ranije polaze u školu, često emocionalno nezerela, zahtjevi su veliki, a svako dijete razlicitih dispozicija, kapaciteta i prethodne obuke.
Prema riječima Mijailović, situacija je bolja poslednjih desetak godina, razvojem nevladinog sektora, udruženja roditelja koji djelovanjem doprinose podizanju svijesti o važnosti logopeda za djecu.
Ona je kazala da, kada bi postojali logopedi u domovima zdravlja, mnoge teškoće bi mogle biti prevenirane do polaska u školu i smanjene.
