Razvitak interneta je dodatno doprinio tome da su mnogi dobili prostor za onu čuvenu sentencu iz filmova o „Prljavom Hariju“: „Mišljenje je kao dupe – svako ga ima“. Kao da smo zaboravili da je internet i trezor znanja. Ne postoji tema koju nije mogućno provjeriti na internetu kod najvećih autoriteta za pojedine oblasti, umjesto kod sebi sličnih. To, naravno, podrazumijeva raščitavanje stotina i stotina stranica kako bi se formiralo relevantno mišljenje i drznulo da se ono javno iznese. To je prevelik napor za one koji se sa nevjerovatnom lakoćom izjašnjavaju o svemu, a da prethodno ne nađu utemeljenje u ozbiljnoj nauci. I sam sam se služio proučavanjem na hiljade stranica, miliona informacija, kako bi čitaocima onoga što pišem što relevantnije prenio naučno utemeljene stavove nespornih autoriteta i izbjegao taj tako rašireni višak voluntarizma, poznat i kao „kako to mali Perica zamišlja“. Ja jesam vjernik nauke i kompetentnosti, sva moja zapažanja iznesena u mojim tekstovima se naslanjaju na naučnu kompetentnost onih čije sam stavove proučavao i usvajao. Ne patim od nasilne originalnosti i ne izbjegavam da prenosim stavove drugih koje sam usvojio kao moje.
Zvučna imena kao veliki promašaj: No, postoji i nešto što je moja uža profesija. Dugo vremena sam radio u spoljnoj trgovini u jednoj veoma uspješnoj spoljnotrgovinskoj firmi, baveći se velikim brojem specijalnih spoljonotrgovinskih poslova u kojima se u najvećoj mjeri brusi profesionalnost dipl. oec, poslovanjem sa bankama, garancijama, doznakama, svim vrstama akreditiva .... Čak sam učestvovao u osnivanju i registraciji jedne banke sa velikim ovlašćenjima i kapitalom srednje veličine. To je podrazumijevalo pribavljanje dozvola, cenzusa, obezbjeđenje kapitala, radne snage, otvaranja računa kod ino banaka, etc, etc. Oni koji su bili moji saradnici vrlo dobro znaju kolika je bila moja kompetentnost u poslovima koje smo radili. Kako sam tada bio vezan poslovno i firmom za Crnu Goru više je nego očito bilo da je Crna Gora uvijek kuburila sa kvalitetnim kadrovima. I tada je bilo premnogo onih sa Daning-Krugerovim efektom, pa se često dešavalo da firma u kojoj sam radio dovodi „zvučna“ imena u Crnoj Gori od kojih se svaki pokazao kao ogroman promašaj. Crna Gora je bila na periferiji ozbiljnijih ekonomskih aražmana i u ondašanjoj Jugoslaviji, a teško je biti recentni ekonomista bez praktičnog bavljenja svim vrstama poslova. Jedina ličnost sa autoritetom u ekonomiji u tim vremenima bio je pokojni Boško Glušćević. Ni dr, ni mr, samo Boško Glušćević. Kao živi dokaz da titule nijesu mjerilo ničega na našim prostorima. Nakon toga imali smo ekonomiste i ekonomiju koji nijesu imali nikakve veze sa, recimo, mojim dotadašnjim obrazovanjem i karijerom. Dobili smo ekonomiju šverca roba preko granica kontrolisanih od međunarodne zajednice u ekonomskoj blokadi, pravljenja „falš“ papira i prodaje robe „na crno“ i ekonomiste koji su svoje znanje sticali u neregularnim uslovima. To bi moglo biti objašnjenje što danas u Crnoj Gori nemamo ekenomske autoritete, što nemamo Boška Glušćevića na čiji komentar se niko ne bi usudio da priča voluntarističke gluposti.
Iako koristi euro, Crna Gora nije član eurske unije: Jedan od češćih Daning-Krugerovih efekata jeste konstantno pokretanje priče o uspostavljanju direktnog platnog prometa između Crne Gore i Srbije, kao najvećeg spoljnotrgovinskog partnera Crne Gore. Radi se o par exellace nepoznavanju elementarnih principa spoljnotrgovinskog poslovanja u bankasrtvu. Crna Gora nije član eurske unije. Ona samo, pod određenim uslovima i pribavljenu saglasnost, koristi euro u svom unutrašnjem prometu. Što implicintno znači da nije moguće vršiti plaćanje prema inostranstvu sa nacionalnih bankarskih računa, jer će to biti moguće samo kad Crna Gora postane dio eurske unije. Kao što je nekad plaćala prema drugim republikama u SFRJ jer je bila dio dinarske unije. Zato se poslovanje crnogorskih banaka prema inostranstvu obavlja na isti način kako se obavljalo u doba SFRJ i dinara kao platežnog sredstva. Dakle, preko inokorespodentnih računa koje su crnogorske banke otvorile u stranim bankama zemalja euro zone i konvertabilne valute. O Srbiji ne treba trošiti riječi. Ona je u potpuno istoj poziciji u kojoj je bila u doba SFRJ. Čak i da je u Srbiji usvojen koncept dvojnog valutnog sitema, što je jedno vrijeme bila ideja kako da se zaštite uspješni privredni subjekti u Srbiji od fluktuirajućeg kursa dinara, ni tada ne bi bio moguć direktni međubankarski promet među Srbijom i Crnom Gorom. I tu nema mjesta za „mišljenja“. Kao što nije moguće lećeti biciklom. Sem preko klirinških, kontokurentnih računa. No i to je besmislica kad se zna da je uvoz iz Srbije deset puta veći od izvoza Crne Gore u Srbiju.
Pobjeda Sirize novi izazov za razbuktavanje sindroma: Ovih dana smo dobili novi izazov za razbuktavanje Daning-Krugerov efekta pobjedom Sirize na izborima u Grčkoj. Pošto se većina građana Crne Gore vodi principom da je, prvo, Zapad uvijek kriv za sve, i drugo - ako postoje nedoumice, primjenjuje se prvi princip, očekujem salve reagovanja ideološki obojenih jurodiva, koji nemaju veze sa ekonomijom. Najčešće optužbe su da su zemlje čije su banke povjerioci same nudile novac Grčkoj te su saučesnici u finansijkoj propasti Grčke. To je tolika glupost kao kad bi izrekli optužbu da je Kina krivac ako Crna Gora uđe u prezaduženost zbog kineskog kredita za izgradnju auto puta. Eura zona je jedinstvena monetarna zona. Recimo poput nekadašnje Jugoslavije, sa tom razlikom što je Jugoslavija imala centralnu monetarnu instituciju, a euro zona to nema (što jeste uzrok velikog broja problema). Banke nijesu humanitarne ustanove. One su nastale na tome što su postojali subjekti koji imaju višak novca i subjekti kojima je novac potreban u neke svrhe, a nedostaje im. Banke rade po principu profita. Za same banke najsigurniji su plasmani prema državi i prema stanovništvu. Privredni subjekti mogu propasti, države teško propadaju, građanina može samo smrt spasiti duga, a i u tim uslovima se banka može naplatiti preko najbližih. Zato su banke (a ne države) odobravale Grčkoj komercijalne kredite na isti način kako se zadužuju sve države svijeta. Nije na bankama u Crnoj Gori da vode brigu o zaduženosti Crne Gore kada odobravaju kredite državi, već je to posao vlasti u Crnoj Gori. Isto važi i za Grčku! Pa Kina je poznata po svop poslovima, u kojima otkupljuje dugove američke države uz diskont, od onih kojima je novac potreban i na taj način ubira velike prihode kad potraživanja dospiju na naplatu. Što će reći da i Kina ima veliko povjerenje u naplativost državnih dugova USA. Bavio sam se svop poslovima u doba sankcija, prodajući dugove jugoslovenskih firmi na sekundarnom tržištu hartija od vrijednosti, pa imam elementarno znanje o tome. Crnogorska ideološka svijest optužuje banke što su radile svoj posao a ne optužuje vlasti Grčke koje nijesu radile svoj posao, već su uveli Grčku u tešku dužničku krizu. Za mene je to poput veoma česte situacije u Crnoj Gori u kojoj su mnogi podizali kredite koje sada vraćaju njihovi žiranti. Oni trošili – drugi plaća. Nevjerovatno da u takvoj situaciji Merkelova postaje negativac, opraštajući polovinu dugova Grčkoj i rastežući ostatak na period koji ne bi potopio Grčku. Sad se pojavljuje Siriza sa demagogijom koja je mogla da prevari samo teške očajnike, što Grci trenutno jesu, pa ,će se (Grci) brzo uvjeriti da ne postoji „radikalski hljeb“ od tri dinara. Grčka je tu đe je jer je trošila nezarađeno. Tuđu akumulaciju. Sada Siriza hoće da joj se oproste krediti i odobre novi kako bi pospješila potrošnju i time podigla privrednu aktivnost. Pa Grčka je tu situaciju ima svo vrijeme pa vidimo kako je tu potrošnju iskoristila za privredni rast?! Sav novac je otišao u neproizvodnu potrošnju! Grčka nema svoju akumulaciju niti mogućnost da štampa eure i inflatorno finansira potrošnju. Jedini način da podigne potrošnju , odnosno, zaustavi štednju je novo zaduživanje.
Što je, u stvari, nudila Siriza na proteklim izborima:
- prekid aražmana sa MMF i EU mjerama štednje i vraćanja duga,
- uključenje struje potrošačima iako nijesu platili račune,
- besplatene školske obroke za đecu,
- zdravstveno osiguranje za sve,
- bonove za hranu za najsiromašnije,
- 13-tu penziju za penzionere koji dobijaju manje od prosjeka
- besplatan prevoz za dugoročno nezaposlene,
- subvencije stanarina za 30.000 stanova.
- Jasno je da se radi o klasičnoj demagogiji. Vrlo je neodgovrno obećavati narodu nešto a ne navesti odakle će se obezbijediti novac za to. U ekonomiji ne postoji perpetium mobile, niti besplatan ručak. Da biste nekome dali, od nekoga morate uzeti. Iako pripadam lijevoj misli, čini mi se da su grčki birači napravili katastrofalnu grešku i izabrali praznu demagogiju. Ne postoji valjana argumentacija koja bi osporila superiornost kapitalističkog modela upravljanja privredom. Međutim, takav model nosi stalno latentnu opasnost od povremenih kriza. Čini se da sadašnja kriza svojim obimom i dubinom prevazilazi sve dosadašnje. To nije moguće sagledati u pravom svjetlu jer su države reagovale na krizu i višestruko ublažile njene posljedice. Dovoljno je samo pomenuti zapadno spašavanje dalekoistočnih banaka od kolapsa čime je izbjegnuta mnogostruko veća svjetska ekonomska kriza. Zanimljivo je da ni Kina ni Rusija nijesu ništa učinile u ublažavanju posljedica ekonomske krize na međunarodnom planu iako bi, u slučaju kolapsa, one same bile velike ekonomske žrtve. Konstatacija da one nijesu izazvale krizu ne pomažu mnogo u najgorim scenarijima.
Crna Gora – nevjerovatna kobinacija: Crna Gora je nevjerovatna kombinacija pravoslavnog narodnjaštva, revolucionarnog zanosa sve većeg broja ekstremnih ljevičara među mladim ljudima i pragmatičnog „poslovnog“ svijeta koji koriste iz sve snage neuređenost tržišta u Crnoj Gori i odsustvo institucija i instrumenata regulatorne politike. Ovaj revolucionarni dio, koji se kiti petokrakama i slikama Če Gevare, potpuno nekritički prihvata svaku antikapitalističku (čitaj antizapadnu) djelatnost. Mi danas živimo u svijetu koji je globalan. Svijetu koji uspostavlja neka pravila koja važe za sve one koji hoće da budu dio onoga što se zove uređeni, demokratski svijet. Svako ima pravo na izbor. Pretpostavljam da postoje i u Zimbabveu oni što kritikuju EU, što ih ne bi bilo u Crnoj Gori. Radi se o ljudima koji su nesposobni da se osvrnu đe žive, pa im dobro dođe što je EU u ekonomskoj krizi i traže joj mane. Pamtim vremena kada nije bilo krize i znam kakve je to benefite donijelo svim zemljama koje su postale njen dio. I porodice se svađaju i rasturaju u finansijskoj krizi pa je smiješno posmatrati EU kroz ovaj period krize. Krize dolaze i prolaze. Neće ni ova kriza trajati vječito. Oni koji posprdno govore o „novoj ideologiji evroatlanskih integracija“ očito nijesu svjesni da to nije ideologija već nužnost. Pojavile su se nove ekonomske sile, naročito u najmnogoljudnijim zemljama. Neujedinjena Evropa neće predstavljati ništa ni u ekonomskim ni u poltičkim razmjerama. Rascjepkana biće samo zalogaj u ustima novostvorenih velikih ekonomija. Naročito evropske manje zemlje. Osim toga, ideja otvorenih evropskih granica je ideja evropske ljevice. Ja je smatram izuzetnom. Što se tiče mojih lijevih ubjeđenja, ona se odnose samo na otpor da novac bude mjerilo svega u društvu. Na našim prostorima, bez ikakve tradicije, to se svodi na trivijalanost u svim sferama ljudskog života.
Ljevica je ta koja nosi progesivnost, taj novum koji stvara nove vrijednosti i ne bazira se samo na baštini, najčešće zloupotrijebljenoj i izvitoperenoj. Samo je potrebno napraviti model kapitalističkog upravljanja privredom i socijalističku ideju u društvenim odnosima. Ovo što nudi Siriza je klasični populizam, koji se ne razlikuje od bilo kojeg drugog populizma, i sa lijevim i sa desnim predznakom. Zato im nije problem koalicija sa ekstremnom desnicom.
