Crna hronika

Otac nestalog Luke Markovića: Dan nekako prođe, noć nikako

Prošlo je 15 dana, a nama se čini da smo ga posljednji put vidjeli prije 15 godina. Ne znam šta da vam kažem. Drži nas u nadi baš to što je prošlo ovoliko vremena, vjerujemo da je živ, a nikome ni od nas najbližih, kao i njegovog društva, nije jasno šta ga je moglo motivisti da tako iznenada ode, pa čak, eto, i da je otet, logično bi bilo da se neko javi, obavijesti nas, traži nešto, ispričao je za Pobjedu Željko Marković, otac nestalog Nikšićanina Luke Markovića.
Otac nestalog Luke Markovića: Dan nekako prođe, noć nikako
Portal AnalitikaIzvor

On dalje kaže kako porodici "dan i nekako prođe, jer muku dijele s brojnim komšijama i prijateljima, ali noć nikako".

- Kuća nam je svakodnevno puna. Ohrabruju nas komšije i rođaci, policija daje sve od sebe da nam pomogne. I po 50-tak nas je minulih dana pretraživalio Banjane, Pivu, Drobnjak, Budvu, okolna nikšićka mjesta. Bili smo svuda gdje je neko od njegovog društva imao kuću, vikendicu, gdje su se okupljali, ali uzalud. Veliku zahvalnost dugujem svim ljudima koji žele da nam pomognu - istakao je Marković.

List podsjeća da je Luka 12. januara poslije podne došao iz Podgorice, gdje je, kako je ispričao njegov otac, kopirao knjige neophodne za studije ekonomije. Takođe je ispričao ono što je znao kako je njegov sin proveo o posljednjih nekoliko sati prije nestanka. Nakon što je veče proveo u gradu sa društvom i došao kući, Luka se čuo sa drugom iz komšiluka i proveo s njim nekoliko minuta.

- Kada je otišao, kazao mu je da mora nešto da zavri. To se sve dešavalo oko dva ujutro. Listinzi, u koji smo imali uvid policija i mi, potvrđuju da se nakon toga čuo i sa djevojkom iz Budve, da je sa njom razgovarao nekoliko minuta. To je, na žalost, posljednji trag - ispričao je njegov otac za Pobjedu.

Dalje kaže da Luka nekada prespava kod drugova, pa su i sjutradan mislili, pošto su oba telefona koje je nosio bila isključena, da spava - ne pomišljajući da će već toga dana poslije podne morati policiji da prijave njegov nestanak.

- Panika nas je uhvatila tog dana i ne ostavlja nas... U čudu smo se našli i ne znamo gdje više da ga tražimo. Policija ne sumnja da je otet. Prosto, ne znam šta mu se moglo desiti. Nijesmo ga ni iritirali, nije bilo nikakvog nesporazuma među nama, ako izuzmemo povremene roditeljske predike koje se tiču obaveza na fakultetu, a toga mora biti u svakoj porodici. Razgovarali smo sa njegovom djevojkom iz Budve, s njom je u posljednje vrijeme provodio malo više vremena, češće su razmjenjivali poruke i pozive, što je potvrdio i listing. Rekla nam je i ta djevojka da ništa neuobičajeno u njegovom ponašanju nije primijetila kada su se posljednji put vidjeli i čuli - kaže Željko Marković.

Porodica je pretražila i selo Petrovići, u Banjanima, odakle su porijeklom, molili lično i posredstvom medija rodbinu, poznanike i sve ljude dobre volje u Srbiji i BiH da ih obavijeste ukoliko bilo šta saznaju o Luki, jer je mogao da pređe i ove dvije granice, pošto je sobom nosio ličnu kartu i vozačku dozvolu.

Nestali mladić preko sedmice je studirao u Podgorici gdje je živio sa starijim bratom koji radi. Zbog obaveza nijesu provodili mnogo vremena zajedno, osim tokom večeri, ali Željko Mitrović za Pobjedu kaže da ni njegov stariji sin nije primijetio ništa sumnjivo u danima koji su prethodili nestanku 20-godišnjeg mladića.

Kada je posljednji put viđen, na sebi je imao crnu jaknu, crno-bijelu trenerku i patike. Visok je oko 190 centimetara, a težak oko 70 kilograma.

Portal Analitika