NATO

Crna Gora kolateralna žrtva zbivanja u međunarodnim odnosima

Razlozi zbog kojih Crna Gora nije pozvana u NATO na samitu u Velsu su pravno jasni (nedovoljna borba protiv korupcije i nedovoljne reforme bezbjednosnih službi) i tako generalni da se mogu, pogotovo problem korupcije, pripisati i nekim starim članicama NATO-a i ostatku međunarodne zajednice. I to nisu pravi razlozi, mislim da je Crna Gora kolateralna žrtva zbivanja u međunarodnim odnosima, posebno resetirovanja odnosa na relaciji SAD - Ruska Federacija, istakla je u intervjuu za Pobjedu profesorica međunarodnog prava i euroatlantizma iz Zagreba Lidija Čehulić Vukadinović.
Crna Gora kolateralna žrtva zbivanja u međunarodnim odnosima
Kristina Ćetković
Kristina ĆetkovićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Odgovarajući na pitanje kako ocjenjuje odnose u regionu i regionalnu politiku Crne Gore Čehulić Vukadinović je kazala da ako analiziramo kako smo i od čega počeli početkom devedesetih godina prošlog vijeka, današnju situaciju ocjenjuje jako dobro, školski vrlo dobar.

„Naravno to se ne odnosi na ekonomsko-socijalno stanje u regiji, već na međusobnu funkcionalnu regionalnu saradnju. Regionalna saradnja bolja nam je nego unutrašnje prilike u pojedinim zemljama. U javnosti čujete uglavnom negativne primjere, pa stranac može imati utisak da su Hrvati i Srbi ponovno posvađani, da Srbi i Kosovari uopšte ne komuniciraju, da su odnosi Albanaca i Makedonaca izuzretno napeti, da narodi u BiH ne žele živjeti zajedno, da je Crna Gora razapeta između Zapada i Ruske Federacije...“, istakla je ona.

Dodaje da su je neki ljudi u Podgorici nedavno pitali hoće li stvarno Hrvatska vojno napasti Crnu Goru zbog Prevlake, jer su navodno to pročitali u novinama.

„Ne čitate da danas imamo mir na našim prostorima, da možemo slobodno putovati (osim stanovnika Kosova nažalost), da zemlje regije međusobno trguju, osnivaju mješovita poduzeća, organiziraju razne izložbe i druga kulturna događanja, da postoji razgranata saradnja na području sporta, obrazovanja, da se pomažemo u slučaju elementranih nepogoda, od čiščenja snijega do saniranja šteta od poplava, gašenja požara, da vojnici i civili zemalja iz regije zajedno učestvuju u civilnim i vojnim misijama NATO-a i EU širom svijeta, da pripadnici brojnih državnih službi, od granične policije do službi za sprečavanje kriminala, međusobno danonoćno sarađuju... Ono što nam nedostaje je jača, kvalitetnija i jeftinija saobraćajna povezanost regije“, kazala je profesorica međunarodnog prava i euroatlantizma iz Zagreba.

Prema riječima Čehulić Vukadinović Crna Gora bila je na sreću pošteđena velikih ratnih razaranja na svojoj teritoriji, pa u definisanju svoje regionalne politike nije toliko opterećena nasljeđem rata, kao što je to slučaj sa Hrvatskom.

„Kao relativno mala zemlja, geografski središnja zemlja Zapadnog Balkana normalno je da razvija dobre sveukupne odnose sa svojim susjedima ali i zemljama šire regije. Crna Gora se, u međunarodnim krugovima ne doživljava kao zemlja koja stvara probleme u regiji već je, nakon ulaska Hrvatske u NATO i EU, detektovana u euroatlantskoj i europskoj skupini zemalja kao lider ostatka Zapadnog Balkana“, istakla je saogovornica Pobjede.

Kaže da bi riječ lider zamijenila sa partner, jer smatra da nam partnerska saradnja, uz uvažavanje nacionalnih različitosti, treba i može koristiti.

„Liderstvo, koje simbolizuje svojevrsno tutorstvo, pogotovo jedne malene Crne Gore koja je vrlo uspješna na svom evroatlantskom i evropskom putu, mislim da ostale zemlje Zapadnog Balkana ne prihvataju baš s oduševljenjem. Zapad tu ne vidi problem, ali crnogorska diplomatija mora biti oprezna i paziti na svaki detalj upravo zbog naših regionalnih, međusobnih sukoba i netrpeljivosti iz prošlosti, ali i svojevrsne zavisti prema Crnoj Gori“, objasnila je Čehulić Vukadinović.

Izvor: Pobjeda; foto: fpn.bg.ac.rs

Portal Analitika