Bio je veliki majstor nadrealizma, a njegova umjetnička djela pokazala su da je bio i jedan od najkreativnijih slikara svog vremena.
Ovaj slavni slikar je čitavog svog života vjerovao u svoju posebnost. Jedni su ga smatrali genijem, dok su drugi govorili o njemu kao poremećenom egocentriku, čija djela nemaju nikakvu vrijednost.
Mada su ga španski likovni kritičari uvijek smatrali za nadobudnog i netalentovanog šarlatana, popularnost i prodajna cijena njegovih djela neprestano su rasli. Danas, svjetski kolekcionari plaćaju milione dolara kako bi u svojoj kolekciji imali bar jednu Dalijevu sliku.
Ono što Dalija izdvaja od ostalih umjetnika i što ga čini posebnim, jeste njegova neobična ličnost. Bio je genije na granici ludila. Njegove karakterne osobine, egocentričnost, depresivnost i mazohizam, jasno se vide u njegovim djelima.
Osim što se bavio slikarstvom, scenografijom, dizajnom, vajarstvom i filmom bio je i pisac. Napisao je nekoliko veoma važnih i čitanih djela. Jedno od najvažnijh je "Tajni život Salvadora Dalija" (1942), a tu su i "Skrivena lica" i "Dnevnik Genija".
Rođen je u malom katalonskom mjestu u sjeveroistočnoj Španiji Figerasu 11. maja kao Salvador Felipe Hasinto Dali.
Slikarstvo je studirao u Madridu i Barseloni, a studije nije završio. Još tokom studiranja, sa velikom lakoćom je preuzimao veliki broj različitih stilova i pokazivao neobičnu tehničku spretnost.
Dali je još u adolescenciji počeo da se interesuje za grafiku i ilustracije, međutim iz tog perioda sačuvano je malo djela. Tridesetih godina prošlog vijeka, kao nadrealista, počinje aktivno da se bavi ilustracijom knjiga, kao što su "Faust" i "Život je san".
U njegovim poznim dvadesetim godinama dva događaja su prouzrokovala razvoj njegovog zrelog stila: njegovo otkriće djela Sigmunda Frojda o erotskom značaju podsvjesnih slika i pridruživanje pariskim nadrealistima, grupi likovnih umjetnika i pisaca, koji su željeli da stvore veću realnost koja bi proizlazila iz ljudske podsvijesti i uzdigla se iznad njegovog razuma.
U periodu od deset godina, tokom kojih je održavao konstantan kontakt sa nadrealistima, Dali je pretvorio, kao nijedan drugi nadrealista, apsurd i ludost u suštinski dio svoje umjetnosti, stvarajući čak i termin koji definiše suštinu njegove "paranoično-kritičke" umjetnosti.
Među mnogim umjetnicima koji su ušli u svijet nadrealizma on je postao jedan od najboljih predstavnika tog pokreta, tvrdivši da je on sam bio umjetnost i da je tako i živio.
Da bi slike iz podsvijesti mogle da dođu do površine, Dali je sam u sebi podsticao nekakva halucinogena stanja i taj proces je nazvao paranoično-kritička metoda.Pomoću ove metode njegovo slikarstvo je izuzetno brzo sazrelo i od 1929. do 1937. godine stvorio je ona djela zbog kojih je i danas svjetski najpoznatiji nadrealista.
U kasnim tridesetim, poslije putovanja po Italiji i oslanjajući se na renesansnog majstora Rafaela, Dali je u svoja djela unio nešto više akademskog duha i bio isključen iz nadrealističkog pokreta, iako se sam čitavog života smatrao jedinim pravim nadrealistom.
Počeo je da stvara scene za pozorišta, enterijere modnih prodavnica i nakit, posebno umjetničko djelo. Sam je postao senzacija sa svojom blještavom, egocentričnom i tajnovitom ličnošću, koju je zajedno sa svojim načinom života pokazivao naročito u SAD, gdje je živio između 1940. i 1955. godine.
Između 1950. i 1970. godine naslikao je više djela sa religioznim sadržajem, a još uvijek ga je zanimala erotska tematika, posvećena ženi Gali i tjeskobnim uspomenama na djetinjstvo. Uprkos tehničkoj perfektnosti, ova djela nijesu tako visoko cijenjena kao njegova prva nadrealistička djela.
Poslije Galine smrti 1982. godine, praktično se povukao iz javnog života u svoju vilu u Pubolu.
RTCG
