Mračne ekonomske prognoze, upozorenja na opasnost od bankrota, političko odmjeravanje snage između vlade i opozicije. Jorgos Sarandopulos s velikom zabrinutošću prati vijesti u svom frizerskom salonu u sjevernom dijelu Atine. Kao mali preduzetnik i mladi otac porodice taj Grk porijeklom sa Peloponeza, zavisi od stabilnih ekonomskih i društvenih odnosa u zemlji. Ali, tokom aktuelne predizborne kampanje, grčko društvo se podijelilo kao nikada u posljednjih 20 godina. Dok se konzervativni predsjednik vlade Antonis Samaras bori za političko preživljavanje i upozorava na opasnost od napuštanja eura kao valute u slučaju smjene vlasti, prema svim ispitivanjima javnog mnjenja vodeća lijeva opoziciona stranka Siriza zahtijeva prekid dosadašnjeg načina otplate kredita i nove pregovore o grčkim dugovima, uključujući i moratorijum na dugove.
Ekonomska kriza Sarandopulosu zadaje glavobolju. Kao i mnogi drugi Grci, i taj frizer se nada da će politike štednje postati labavija, tim prije što on sam mora da vraća kredit koji je, još prije izbijanja krize, podigao za modernizaciju svog salona. Predizbornim obećanjima političara, koji će navodno preko noći da se izbore za reprogramiranje grčkih dugova, on više ne vjeruje. „Naši političari suočiće se sa stvarnošću čim odu van zemlje. Tako je bilo i sa Samarasom. Prije izborne pobjede 2012. obećavao je ponovne pregovore, ali je napravio zaokret čim je suočen sa sumornom stvarnošću“, kaže Sarandopulos. Njegova najveća želja jeste da se grčki političari postignu jedinstven stav kako bi mogli da prevladaju krizu.
„Grčka to nije zaslužila“
Zabrinut je i Leonidas, dobro stojeći službenik u jednoj banci koji ne želi da se predstavi punim imenom i prezimenom. On nema razumijevanja za radikalnu predizbornu retoriku. „U teškoj smo situaciji i mogu samo da se nadam da će parlamentarni izbori konačno donijeti stabilnost“, kaže taj čovjek, takođe otac jedne porodice. „Na kraju krajeva, ne radi se ovdje o meni, radi se o mojoj djeci. Za njih želim bolju budućnost. Ovo kroz šta sada prolazimo, naša zemlja nije zaslužila.“
Ali kako bi ta „bolja budućnost“ Grčke trebalo da izgleda? O tome se u grčkoj predizbornoj kampanji malo čuje – kao da su političari suviše zauzeti međusobnim optužbama. Oštre optužbe razmjenjuju se prije svega oko rekordne nezaposlenosti i uloge države kada je riječ o privrednom razvoju. Dok lijeva opozicija obećava donacije iz javne blagajne i najavljuje poništavanje privatizacije, konzervativni premijer Samaras i dalje istrajava na pažljivo doziranim poreskim olakšicama i podsticajima preduzećima da investiraju.
Za Jorgosa Sarandopulosa je jasno: „Nova radna mjesta mogu biti otvorena samo u privatnom sektoru, a tome da doprinesu privatizacije koje su već u toku ili su najavljene.“ Taj 38-godišnjak smatra da su upravo „okoštale privredne strukture u zemlji i svemoć nekih sindikata doprinijeli sadašnjoj krizi“. – „Država je loš poslodavac, kaže Sarandopulosa.
Glasni zahtjevi za političkim promjenama
Evangelija Aleksaki stvari vidi drugačije. Ona je jedna od 595-ero čistačica i čistača koji su bili stalno zaposleni u grčkom Ministarstvu finansija, a koji su zbog mjera štednje u septembru 2013. izgubili posao. Otada oni sa metlama i četkama gotovo svakodnevno demonstriraju pred glavnim ulazom u Ministarstvo. „Borimo se za preživljavanje, naše otpuštanje bilo je potpuno nepravedno. Sa 60 godina niko više neće da te zaposli, a ne možeš ni u penziju“, žali se ta žena sa Krfa u razgovoru za DW.
Aleksaki polaže nade u ljevičare iz Sirize. „Upozorenja na opasnost od nestabilnosti dolaze samo od onih koji ljudima u Grčkoj, kao i čitavim narodima u Evropi, samo usađuju strah i teror“, uvjerena je ta 58-godišnjakinja. Njoj je u svakom slučaju dosta izbornih obećanja vladajućih stranaka. „Ja se ne bojim. Nama je potrebna drugačija politika. Naša djeca se iseljavaju u inostranstvo, a zemlja nam se rasprodaje. Nikad ranije nisam vidjela toliko ljudi koji po kontejnerima traže hranu, koji su bez krova nad glavom. Obećali su nam rast, ali mislim da ćemo svi biti mrtvi dok taj rast ne dođe“, kaže ljutito Aleksaki.
Ta otpuštena čistačica već je postigla djelimični uspjeh. U maju 2014. jedan sud u Atini presudio je da se 397 čistačica i čistača odmah vrate na posao. Grčka vlada uložila je žalbu, a presuda se očekuje najranije u februaru. Sada se čistačice nadaju političkoj odluci – lijeve vlade.
Izvor: DW
