Prošlo je punih 24 godine od prvih višestranačkih izbora u Crnoj Gori. U tih 24 zadnjih godina uspjeli smo uprapastiti jednu državu (SFRJ) a stvorili tri, do sada (SRJ, SCG i Crna Gora), a nameću mi se pitanja: A šta smo uspjeli promijeniti do sada u jeziku komuniciranja sa drugima? Koliko uvažavamo novonastale situacije i kako se odnosimo prema pripadnicima manjinskih naroda i kolika je etnička distanca prema njima? Zašto se i dalje koristi jezik mržnje prema novonastalim državama koje su međunarodno priznate i zašto potreba za govorom mržnje prema bilo kome, pa bio to i Hašim Tači, potpredsjednik vlade Kosova? I na kraju zašto potreba za protestima koji su i onako unaprijed osuđeni na propast? Zašto sve to kada je svima nama isti cilj – Evropska unija i mir između svih naroda, posebno nas sa prostora bivše SFRJ. I sve to ne da bi zaboravili našu prošlost ili bilo čiju ličnu odgovornost, nego zbog srećnije budućnosti svakog građanina Crne Gore, Kosova, Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Albanije.
Mir u regionu i dobrosusjedski odnosi, sloboda kretanja ljudi i slobodan protok roba i kapitala i uvažavanje državnika koje biraju njihovi glasači, treba da nam budu prioriteti. Pri tome ne treba zaboraviti domaći zadatak i postaviti pitanje odnosa prema manjinama u sopstvenoj državi – Crnoj Gori.
Počeo sam ovako jer u više navrata, iz dnevne štampe, čitam oko nedobrodošlice gospodina Hašima Tačija u Crnoj Gori. Pri tome ne želim osporiti nikome lično pravo da iznese svoj stav i svoj sud, i sada i kada bude vlast (mada vjerujem da će ga tada prihvatiti kao državnika samostalne države i današnji kritičari), ali sada dozvolite i dajte za pravo institucijama sitema i državnicima Crne Gore da obavljaju svoje funkcije u skladu sa Ustavom, posebno one protokolarne.
Do ovog trenutka neznam uopšte hoću li sresti gospodina Tačija i neznam o čemu će se govoriti na tim zvaničnim susretima, ali ću nastojati da ukažem na nekoliko pravnih i političkih dilema za koje javnost u Crnoj Gori, možda malo zna.
Prvo – gospodin Tači dolazi u službenu posjetu Crnoj Gori, gdje ga čeka prvi čovjek njegove vlade u Crnoj Gori, otpravnik ambasade Kosova, gospodin Srđan Sentić, po nacionalnosti Srbin.
Drugo – dolazi u samostalnu Crnu Goru, gdje su Albanci izgubili stečena izborna pitanja – posebnu izbornu jedinicu i pet poslaničkih mandata. Danas, zahvaljujući i vlasti i opoziciji u Crnoj Gori, poslanički mandat za autentičnog predstavnika Albanaca košta preko 6000 glasova, a za ostale 4173 glasa, a za neke čak i manje od jedne hiljade. Uporedimo ovu činjenicu sa onom da na Kosovu, danas manjine imaju zagarantovana 20 poslaničkih mandata (od ukupno 120), pri čemu je Srbima zagarantovano 10 mandata.
Treće – dolazi u vrijeme kada se na Kosovu, u sredinama gdje Srbi i Crnogorci čine većinu, osnivaju nove opštine, a građanima Malesije/Tuzi, to pravo se uporno odbija.
Četvrto – dolazi u vrijeme kada su u sastavu Vlade Kosova dva ministra i dva pomoćnika ministra iz redova srpske manjine a u Vladi Crne Gore, sada nema mjesta ni za jednog ministra Albanca. Ne želim da opterećujem javnost Crne Gore činjenicama podjele vlasti i strukturama iste na Kosovu, gdje nema institucije u kojoj je recimo Albanac predsjednik, a da nije pomoćnik/zamjenik Srbin i obrnuto.
Peto – dolazi u vrijeme kada zvaničnu Prištinu uslovljava priznavanjem crnogorske nacionalne manjine kroz ustavne izmjene, niko drugi no predsjednik države Crne Gore ili nema uspostavljanja diplomatskih odnosa na nivou ambasadora.
Šesto – dolazi u vrijeme kada svi mi upućujemo telegrame saučešća državnicima Francuske i francuskom narodu zbog terorističkog akta u Parizu a zaboravljavamo pri tome Srebrenicu ili nedužni narod na Kosovu.
Zato, dragi političari, uradimo sve da porodicama koje su izgubile svoje najmilije ne otvorimo stare rane. Dozvolimo da mrtvi i nestali počivaju u miru a živima dajmo za pravo da imaju satisfakciju na ime pretrpjelog bola i duševnih patnji, zbog pogrešne politike pojedinaca koji će kad-tad morati odgovarati, ako ne pred zemaljskim sudom onda pred onim nebeskim i učinimo sve da većina preuzme odgovornost, i pravnu i političku, za ostvarivanje prava nacionalnih manjina.
Možda je trenutak da i mi nešto od toga saznamo i naučimo upravo od današnje Vlade Kosova.
Tekst prenesen sa ul.info uz odobrenje autora
