„Stalno opominjem profesore, čak i ove mlađe da vode računa da su današnji studenti prve godine studija, rođeni 1995. i 1996.godine, što znači da su čak i 90-te za njih daleka istorija, a kamoli 80-te ili tamo neke 60-te...I onda se neki čude kada ovi mladi ne znaju ništa o vremenima koje smo mi preživjeli...Nema potrebe za čuđenjem- i to nije rezultat manjka inteligencije mladih...Ne...To je rezultat, između ostalog, školskog programa, a još više jedne primitivne kulture palanke, za koju je sve što dolazi spolja sveto, a sve što je naše i od naših- to je za potjecinjavanje i zaboravljanje, rekao je sinoć Vukotić otvarajući 23. Božićne rasprave.
Da svijet počinje sa nama-ne bi ga bilo: On je istakao da se kod nas malo radi na razvoju istorije struke.
„Mi malo radimo na razvoju istorije struke, manje više svake, uključujući i ekonomsku struku. Vrlo teško učimo da svijet ne počinje sa nama...Da počinje-ne bi ga ni bilo...Svako ko misli da svijet počinje sa njim –da prije njega nije ništa bilo, da se ništa nije znalo, ko u sebi vidi to genijalno otkriće ljudske vrste – taj je nosilac kraja, a ne početka; nazatka a ne progresa. Niko nije postigao mnogo ukoliko se nije oslonio na svoje prethodnike i poštovao svoje pretke, ko nije shvatao taj kulturni gen u sebi! I stručna znanja su dio tog kulturnog gena koji održava ljudsku vrstu i koji je čuva od zaborava! Bez pamćenja i sjećanja čovjek bi se ponovo vratio u carstvo životinjskog svijeta, naveo je Vukotić.
On smatra da moramo, počevši od Oktoiha 1494.-čitati daleko više naših knjiga.
“Kako možeš da razumiješ kulturu drugih, ako ne znaš svoju? Kako možeš razumjeti tuđe knjige, ako nijesi pročitao i razumio svoje?, zapitao se rektor UDG-a.
Rizici integracija i globalizacije: On je upozorio na rizike i probleme integracija i globalizacije.
“ Ja u tom našem brzom zaboravljanju sebe, vidim ozbiljan problem našeg globalizovanja, našeg mehaničkog ulaska u evropsko-atlanske integracije, šta god to značilo. A inače, malo ko zna šta to znači I kakve muke našem duhu to donosi…Plašim se da nam globalizacija pruža privid šanse da ne budemo sami sa sobom. Da sebe tražimo van nas! Siguran sam da će vjetar globalizacije sve više duvanjem podizati pepeo sa našeg ognjišta, crnogorskog ognjišta koje nam je dalo i sačuvalo život, da će vjetar globalizacije doći do tih još preostalih, ali sad au pepelu sakrivenih iskri, do tog preostalog žara, do te strasti gorštaka za životom u slobodi…A žara ima…Ako mislimo da opstanemo, moramo ga prepoznati, zaključio je Vukotić.
Ovogodiđnje Božićne rasprave su bile posvećene su spomenu na profesoricu Ljubicu Bebu Radović, na temu Stanovništvo i razvoj, a govorili su još dekanica Instituta društvenih nauka Mirjana Rašević, direktor Centra za etničke odnose Dušan Janjić, akademik Dragan Vukčević, ekonomista Ljubomir Madžar i dekan FPN iz Beograda Ilija Vujačić.
P.Z.
