Praveći bilans što je donijela prošla. 2014. godina, teško da možemo biti zadovoljni i u političkom i u ekonomskom pogledu. Čini se da smo svi siromašniji na kraju godine u odnosu na početak. Održani su izbori u Podgorici koji nikome ništa nijesu razjasnili. Rezultate izbora svako je tumačio u skladu sa sopstvenim potrebama, što će reći da niko nije izvukao pouke iz nedvosmislenih poruka biračkog tijela. Oni koji nijesu uspjeli formirati vlast i dalje vrte jednu te istu pokvarenu ploču, apstrahujući po ko zna koji put da se političke borbe u Crnoj Gori uvijek lome na nacionalnom pitanju. Iako postojeća vlast nije razriješila nijedno pitanje čije nerješavanje deprimira svakog Crnogorca, Crnogorci se drže DPS-a i SDP kao jedinih koji im neće dodatno pogoršati položaj u sopstvenoj zemlji.
Uzaludan trud procnogorskih partija: Uzalud se trude Pravedna, Pozitivna i još poneko da objasne Crnogorcima kako DPS nije nijedno pitanje riješio u Crnoj Gori, nudeći varijantu sa jedinim ciljem rušenja DPS sa vlasti. Rušenja u kojem im je potrebna većinska podrška srpskih nacionalističkih stranaka. Umjesto da se obraćaju onima koji imaju homologan odnos prema crnogorskoj državi i njenom uređenju, kao jedinoj prirodnoj ciljnoj grupi, ove stranke se obraćaju onim strankama sa kojima imaju jedan jedini zajednički imenitelj – želja za rušenjem postojeće vlasti. Sa potpuno različitim razlozima i ciljevima. Nikako da shvate da treba da ubijede u dobre namjere potomke onih koji su održali Crnu Goru kroz istoriju, umjesto onih koji su htjeli da je daju na tacni drugoj državi. Možda to lideri tih partija ne primjećuju, ali je više nego očigledno da njihovi birači ne žele da im Danilović bude ministar prosvjete i pravi školske programe. Tu i takvu poruku su nosili izbori u Podgorici. SDP je to na kraju shvatila na mnogo teži način, dovodeći sebe na ivicu otkazivanja podrške većine njenih članova.
Ugrožena građanska država: Zahvaljujući rezultatima politike DPS-a došli smo u situaciju da je ugrožena ustavna odrednica Crne Gore kao građanske države, a multikulturalnost se pretvorila u sistemsku razgradnju države. U početku smo imali jednoznačan udar na ustavnu razgradnju Crne Gore od srpskih stranaka, da bi danas istu funkciju ispoljavale stranke ostalih manjinskih naroda u Crnoj Gori. Ne treba ni podcjenjivati doprinos vladajućih partija koje su, umjesto da rješavaju nagomilane probleme po evropskim standardima, koristile suprotstavljene nacionalne entitete u održanju na vlasti, trgujući sa njima. Tako smo dobili ustavno normiranu građansku državu koja ni ne podśeća na ideju građanske države. Koja je u osnovi patrijahalno određena načinom vladavine, načinom formiranja institucija, zloupotrebama institucija i svega što donosi takav način vladavine.
Kao da smo nastavili tamo đe smo stali u vremenima pred Velikim ratom i kada nam je nasilnom agresijom oduzeta država 1918. Za pravljenje multikulturalne, građanske države potreban je ogroman trud u preoblikovanju društvene svijesti građana Crne Gore, otklon od tradicionalizma i atavizama, obrazovni sistem koji će objašnjavati mladim ljudima da nema uspješne države bez modernih institucija, podjele vlasti, „patriotske solidarnosti“ i redistributivne pravde. Naročito kad su u pitanju crnogorski novobogataši koji samo u ovakvoj Crnoj Gori mogu da ubiraju ekstra profite i niđe više. Ne postoji spor u društvenim naukama da su to, uz striktno poštovanje pravnih normi, elementi koji neko društvo čine demokrtatskim.
Zaoštravanje političko-socijalnih okolnosti: Krajem 2014. godine su se zaoštrile političke i socijalne okolnosti u Crnoj Gori. Sve više i više ljudi iskazuje nezadovoljstvo postojećom situacijom. Ex članovi razbijene Pozitivne, zbog neuspjele koalicije sa SDP-om na izborima za lokalnu vlast u Podgorici, pokušali su da iskoriste i kanališu nezadovoljstvo građana Crne Gore formiranjem fingiranog građanskog pokreta, koji nije ništa drugo do nastavak onog što Pozitivna nije uspjela da obezbjedi na lokalnim izborima u Podgorici. Dakle, ista meta isto rastojanje. Imam veliku rezervu da li oni koji su na čelu Građanskog pokreta uopšte znaju što podrazumijeva građanska država, 'ajmo da suzimo, po evropskim standardima.
Abazovića ne interesuju građanske tekovine: Ovih dana je Dritan Abazović, nesporni lider Građanskog pokreta, na stranicama podgoričkog dnevnog lista, izjavio da je vlast u Crnoj Gori antisrpska. Tek tako. Bez objašnjenja u čemu se sastoji to antisrpstvo. Ili bar da, kao prominentni političar Građanskog pokreta, objasni što je to što srpska zajednica u Crnoj Gori zaslužuje, a nije u mogućnosti da koristi.
Za mene postoje dva razjašnjenja ovakve neodgovorne i, mogu slobodno reći, podle izjave. Jedna je da se politički iskoristi srpsko savezništvo i matricom srpskih stranaka kojima nije cilj građansko društvo već boljševička varijanta „konstitutivnih naroda“, podstiče njihovo viđenje Crne Gore kao oktroisane države nacija, zarad političkog šićarluka u rušenju DPS vlasti. Drugo je da Dritana Abazovića ne interesuje građanska, demokratska Crna Gora, već da gurajući srpsko pitanje na perfidan i nepošten način, radi za svoju albansku zajednicu, omogućavajući joj prostor koji Srbi traže za sebe.
Postavio bih g-dinu Dritanu Abazoviću dva pitanja. Prvo, zašto u svojim promotivnim kampanjama uvijek zaobilazi većinsko crnogorsko biračko tijelo? Misli li on da DPS i njegov način vladavine zadovoljava građanski oprijedeljene Crnogorce kad tako širokogrudo nudi povlastice srpskim strankama i Srbima u Crnoj Gori koje ne bi imali niujednoj evropskoj uređenoj građanskoj demokratiji? Ili misli da povremena nacionalna retorika vlasti pokriva potrebe crnogorskog naroda za uređenom državom? Misli li Dritan Abazović da Crnogorci vole što objekte koje su gradili njihovi preci i prolivali krv da ih odbrane, koristi Crkva strane države?. Misli li Dritan Abazović da Crnogorci vole što im Amfilohije Radović uništava i posrbljuje i povizantijanizuje sakralne objekte koje su skromno gradili naši preci? Misli li Dritan Abazović da Crnogorci vole što najveće državne nagrade i zaslužne penzije dobijaju ljudi koji se slobodno mogu nazvati anticrnogorcima, da se daje novac za rekonstrukciju spomeničkog nasljeđa Nemanjića, dok crnogorska baština propada ili je Amfilohije preuređuje u skladu sa preuređenjem crnogorske nacionalne svijesti? Misli li Dritan Abazović da Crnogorci vole što država Crna Gora daje novac za Pivske večeri poezije posvećene srpskom fašisti Rajku Petrovom Nogu? Ili pomoć države u gradnji hrama u Podgorici na onakvom mjestu? Mogu da nabrajam do śutra. Ali me interesuje đe to Dritan Abazović vidi diskriminaciju Srba?
A, đe su ti Crnogorci: Imao sam priliku da upoznam mnoga ministarstva vlade Crne Gore, zanima me đe su ti Crnogorci? Ja ih ne viđeh, ili ih viđeh u vrlo malom broju. Ili ćete kao papagaji da ponavljate floskule i stereotipe koji vam nameću korifeji srpstva u Crnoj Gori koji su sebi dali za pravo da je Crna Gora njihova prćija pa svako negiranje toga predstavljaju kao kršenje njihovih prava. Ne daj vam bože da se sistemom retorzije prenesu na Srbe u Crnoj Gori prava koja imaju Crnogorci u Srbiji. A mi smo na putu da regulišemo svoj status u Srbiji ne zahtijevajući ništa što zahtijevaju Srbi u Crnoj Gori ili što prevazilazi evropske standarde. Čitav medijski prostor Crne Gore je prepušten srpskim medijima. Postoje srpske televizije koje su opskurantizmom i mržnjom prema svemu normalnom prevazišle i Palmu Mikija Vujovića. Mi u Srbiji ne možemo da gledamo ni RTCG!
Besplatna lekcija: Daću vam besplatnu lekciju, Dritane Abazoviću. Građanska država je produkt liberalne misli. Liberalna misao i praksa pravno-politički oblik države ne vezuju za kulturno-etničku strukturu stanovništva, vezujući se za načelo o potpunoj podvojenosti pravne ravni od kulturno-etničke sfere. Pravo se do kraja formalizuje, a tradicija se smješta u sferu privatnog. Ja ne mislim da je dobra ideja da se prava nacionalnnih manjina izmjeste u pravo građana na slobodno udruživanje. Moje je mišljenje da Crna Gora treba da slijedi praksu onih država koje su dala kolektivna prava etničko – kulturnim grupacijama. Da bi Crnu Goru ośećali kao svoju državu Srbi, Albanci, Bošnjaci, Hrvati, .. treba da koriste kolektivna prava. Ali sve do mjere koju prepisuju evropski standardi i dok se ne ugrožava jedinstvo države i njen građanski, demokratski karakter.
To što vi radite jeste upravo rušenje ustavnog uređenja države Crne Gore zarad lične političke koristi. Postavlja se pitanje do koje tačke manjinska prava mogu imati u Crnoj Gori integrativnu funkciju, utoliko što omogućavaju manjinama da ośećaju širu političku zajednicu kao svoju, a od koje tačke postaju dezintegracioni faktor jer vode potiskivanju prednosti individualnih prava, tribalizaciji društva i razaranju minimuma zajedničkog pravno-političkog identiteta države. Neću vas ja učiti, Dritane Abazoviću, da su srpsko – crnogorski odnosi u Crnoj Gori produkt samo istorijskih okolnosti. Da i Crnogorci i Srbi u Crnoj Gori pripadaju istom kulturološkom obrascu (bar su bili do skora), govore istim jezikom, iako ga drukčije nazivaju, te da se pitanje odnosa Crnogorca i Srba ne može posmatrati poput odnosa druga dva naroda u nekoj evropskoj državi. Srbi u Crnoj Gori jednako kažu śutra (osim onih iskompleksiranih koji misle da su nešto postigli u životu ako pričaju ekavicom), bez obzira što neće da ga napišu. Crnogorsko – srpski odnosi u Crnoj Gori su danas plus i minus. Međusobno se isključuju. Umjesto da promovišete evropske standarde po kojima država nosi identitet naroda koji je stvarao, a svi ostali su takođe dio dio državnog identiteta kao narodi koji su dio države, vi potencirate prava jedne nacionalne grupe u obezvrjeđivanju karaktera Crne Gore kao države koju su stvarali nacionalni Crnogorci i koja bi, poput svih evropskih i svjetskih zemalja morala izražavati njen identitet. Ne postoje države koje su srednja vrijednost identiteta naroda koji žive u njoj već može biti samo država kojoj karakter daje većinski narod, a svi ostali narodi joj daju identitet uz većinski, paralelno, bez poništavanja jedan drugoga. Multikulturno građanstvo može biti i izvor društvenog nejedinstva i unutrašnje nestabilnosti ako se tako ne shvati i tako voditi rastakanju zemlje ili bar znatnom redukovanju spremnosti građana na uzajamnu solidarnost koja se pokazuje nužnom za funkcionisanje demokratije.
Vladavina prava i građanska država: Ideja o vladavini prava (zakona) a ne ljudi ima nemjerljiv značaj u demokratskim društvima. Vladavina prava je jedna od deviza konstitucionalizma kao učenja i pokreta da se svaka vlast ograniči i svede u razumom prihvatljive granice.
Bez promjene načine vladanja i suštinskog zaokreta u poštovanju demokratskih normi, zakona i civilizacijskih uzusa, promjena vlasti neće donijeti ništa novo građanima Crne Gore. Štoviše, samo će dodatno zaoštriti sva pitanja koja su i do sada bila kamen spoticanja i odvlačila energiju društvu od najvažnijih pitanja napretka Crne Gore, kao moderne, funkcionalne, građanske, evropske zemlje. A Vi, dogovarajući se sa srpskim strankama oko rušenja vlasti, upravo udaljavate Crnu Goru od promjene načina vladanja i održavate međunacionalnu trgovinu i sistem dosadašnje vladavine kao posljedicu.
Nama ne trebaju usrećitelji već pravno i demokratski uređena država. A vi ste paradigma odsustva poštovanja demokratskoih pravila i propozicija sa vašim makijavelizmom u pokušaju promjene vlasti. Neću govoriti što time činite evroatlanskim integracijama, kao jedinoj šansi da Crna Gora postane uređena, evropska država. Da se ne lažemo.
