On smatra da se odnos Crnogoraca prema sopstvenoj prirodi nije bitnije promijenio od kada se on vratio u Crnu Goru.
„Ne mislim da se situacija u biti promijenila, iako se kod mlađih generacija primjećuje buđenje veće ekološke svijesti. Ipak, većina Crnogoraca koje sam upoznao voli prirodu i vezana je za pejzaže kojima pripada“, rekao je on.
Princ smatra da su ekonomske poteškoće s jedne strane, obeshrabrenje zbog raspada Jugoslavije i neodržana obećanja same tranzicije s druge, probudili i kod mnogih naših građana princip „spasavaj se ko može“, koji za sobom povlači gubitak vrijednosti i dozvoljava sve vrste prestupa.
„Nakon pedeset godina komunizma, zavladao je individualizam koji je dominantan, a pojmovi otadžbine, zajedničkog dobra i javnog prostora prelaze u drugi plan“, ocijenio je princ.
On kaže da za njega voljeti svoju zemlju prije svega znači voljeti njene planine, šume, rijeke, jezera, pejzaže; znači voljeti i poštovati ljude i životinje koji u njoj žive, znači i voditi brigu o drveću i biljkama zemlje koja nas sve hrani.
Na pitanje kako bi strancu jednom rečenicom predstavio Crnu Goru princ Nikola je odgovorio: „Crna Gora je jedna priča ljubavi između istorije i geografije“.
„Zemlja puna kontrasta koju treba otkrivati pješke, na konju, brodu, biciklom, paraglajdingom, splavarenjem, plivanjem. Neobična zemlja u kojoj se sanja pored jezera, na vrhu planine, u podnožju jedne grobnice, u kafiću uveče na korzou. Zemlja u kojoj se na desetine puta dnevno možete preobraziti, transformisati u junaka njenih istorijskih bitaka, u sitog oligarha u svojim palatama, u pustinjaka u manastirima, pjesnika u svojim muzejima“, rekao je on između ostalog.
