Jeb Bush najavio je da će u januaru uspostaviti Odbor za političko djelovanje (PAC) kako bi istražio mogućnost kandidature na predsjedničkim izborima 2016. godine. Vijesti o njegovim strateškim pojavljivanjima u saveznim državama sa procesima preliminarne podrške glasača, jasno su pokazale da su njegove namjere ozbiljne. Opisan kao favorit Republikanaca, Busha veličaju i predstavljaju kao najboljeg umjerenog kandidata koji ima šanse da bude izabran.
Sudeći po njegovom dosadašnjem učinku, kao guvernera Floride, Jeb Bush kao predsjednik, je zadnja stvar koja treba Americi.
U vremenu rastućih nejednakosti i sve većeg bogatstva koncentriranog u utjecajnim porodicama, čini se prirodnim da Sjedinjene Američke Države dobiju još jednog Clintona ili Busha na vlasti. Kada novinari upoređuju Jeba i Georgea W. Busha, oni obično tvrde da je Jeb Bush pametniji, suosjećajniji, umjereniji – da više liči na njihovog oca, Georgea H.W. Busha.
Oni koji su imali priliku vidjeti kako je Jeb Bush upravljao Floridom, imaju drugačije mišljenje. Vrijeme koje je proveo na vlasti pokazalo je da on nije ništa manje konzervativan od Georgea W. Busha, te da je ponekad i zlobniji. Iako je vjerovatno tačno da je Jeb Bush pametniji, to ga samo čini težim protivnikom liberala.
Zakoni Divljeg zapada
Bush je imao svoj politički debi 1994. godine kada je izazvao populistu Lawtona Chilesa, koji se borio za svoj drugi mandat na poziciji guvernera Floride. Suprotnost između njih dvojice bila je jasna i ona je prevagnula u Chilesovu korist. Bush je bio autsajder iz bogate porodice koji je svoju moć zasnivao na podršci ultrakonzervativnih kubanskih Amerikanaca u Miamiju. Predstavljajući se u drugačijem svijetlu, u ostatku Floride, Chiles ga je jedva pobijedio.
Chiles je bio posljednji demokratski guverner Floride – početak kraja stranke koja je nekoć dominirala državnom politikom. Sljedeći put, Bush je lako pobijedio manje talentovanog protivnika Buddyja MacKaya. Pod Bushovim vodstvom, republikanska vlast na Floridi brzo je ojačala. Razlog toga su, između ostalog kreativna rješenja za određivanje izbornih jedinica 2000. godine i značajno poboljšana izvršna vlast.
Izbori 2000. godine, za vrijeme kojih su kružile priče o neadekvatno probušenim glasačkim listićima i neovlaštenom 'pročišćavanju' glasačkih lista osramotili su državu, ali George W. Bush je pobijedio. Državna sekretarica Floride Katherine Harris postala je lice tog debakla, time je Jeba Busha spasila od prezira javnosti.
Sa Georgeom W. Bushom u Bijeloj kući i Jebom Bushom u guvernerskoj rezidenciji, projekat porodice Bush je našao plodno tlo u sunčanoj saveznoj državi. Florida je postala najveća testna zona za reforme javnog obrazovanja. Ona je također postala poligon za privatizaciju, outsourcing i smanjenje poreza za bogate. Ukinuo je pozitivnu diskriminaciju prilikom sklapanja ugovora i školarinu na univerzitetima, uzrokujući 1996. godine mirne proteste zaposlenika svog kabineta u kojima su učestvovala i dva zastupnika.
Još hrabriji potez je bio kada je, kao jedan od tri povjerenika državnog penzionog fonda, 2002. godine odobrio kupovinu Enronovih dionica u vrijednosti od 325 miliona dolara, pošto su novine objevile propast firme. (Ken Lay, tadašnji direktor Enrona, stari je porodični prijatelj porodice Bush). Bush je postao finansijski savjetnik firme Lehman Brothers nekoliko mjeseci nakon što je otišao sa dužnosti 2007. godine, kada je prodao penzioni fond Floride za 800 miliona dolara bezvrijednih hipoteka.
Voditelj penzionog fonda podnio je ostavku zbog ovog skandala, a Bush je još jednom izbjegao skandal.
Čvrst prema kriminalu i prijateljski nastrojen prema oružju, agresivan prema radnicima i javnom obrazovanju Bush se, kao guverner, udružio sa Američkim vjećem za zakonodavnu raspravu (ALEC) kako bi donio neke radikalne zakone. Najpoznatiji je zakon usvojen na Floridi, kojim je dozvoljeno korištenje smrtonosne sile u samoodbrani. Bush i Nacionalna asocijacija za vatreno oružje bili su glavni zagovornici ovog zaklona koji podsjeća na Divlji zapad i koji omogućava uplašenim vlasnicima oružja da prvo pucaju na potencijalne prijetnje, a onda postavljaju pitanja.
Slučaj Trayvona Martina skrenuo je pažnju nacije na zakon sa Floride, ali tek nakon što je usvojen u još 21 državi. Drugi slični zakoni, doneseni za vrijeme Bushove vlasti, osmišljeni su kako bi povećali obaveznu minimalnu kaznu i smanjili sudsku diskreciju, čija bi posljedica bila povećavanje zatvorske populacije i uskraćivanje prava glasa za 20 posto afroameričkih glasača.
Bush je pokušao ubrzati žalbeni proces za zatvorenike osuđene na smrtnu kaznu, što je mjera koju je Vrhovni sud odbio. Ovo je dijelom zato što Florida ima veći broj osuđivanja nevinih ljudi na smrtnu kaznu – greške kojima ponekad treba vremena da se ustanove. Bush je zatvorio Predstavnički ured zadužen za zatvorenike koji izdržavaju smrtnu kaznu u Tallahasseeju, sačinjen od javno finansiranih advokata i istražitelja koji su radili na žalbama u slučajevima smrtne kazne. Njihov rad je doprinio ukidanju toliko velikog broja smrtnih kazni izrečenih nevinim ljudima, da je to postalo sramotno.
Naravno, on je srčano bio na strani života po pitanju pobačaja, istraživanja matičnih ćelija i sudbine Terri Schiavo, žene iz St. Petersburga koja je pretrpjela velika oštećenja na mozgu zbog srčanog udara 1995. godine i koja je ostala u vegetativnom stanju dok njen muž nije dobio pravnu borbu 2005. godine, da se skine sa aparata.
'Guverner obrazovanja'
Bush sebe zove guvernerom obrazovanja. On još uvijek radi na svojim reformskim planovima preko svoje Fondacije za izvrsnost u obrazovanju. Njegov utjecaj na obrazovanje na Floridi je za sada transformacijski – ali ne na dobar način. Bush je uklonio Odbor članova uprave, koji upravlja javnim univerzitetima, zamijenivši ga lokalnim upraviteljima koje je guverner imenovao. Ovi odbori su gotovo u cijelosti sačinjeni od velikih donatora i ekstremnih republikanaca.
Na Univerzitetu Južna Florida, gdje sam radio, njegov novoimenovani Odbor i lično izabrani predsjednik otpustili su Samija Al-Ariana, redovnog profesora Palestinca, zbog izjava koje je dao prije skoro 20 godina.
Za osnovno i srednje obrazovanje njegov recept je bio da se uvedu vaučeri za privatne škole, nezavisne škole koje finansira država, visokorizična testiranja učenika i rat sa sindikatom prosvjetara.
Odobravanje javnih sredstava za svrhu testiranja, ocjenjivanja, podučavanja i za razredni materijal i opremu bio je pun pogodak za Bushove prijatelje i simpatizere. Skandali u vezi sa pretjeranim troškovima u poslovanju nezavisnih škola, kao i razočaravajući rezultati su se ponavljali.
Udruženje žena glasača provelo je studiju koja obuhvata sve škole i otkrilo veliki broj problema i mnoge upitne prakse. Vlasnici nezavisnih škola zarađuju od nekretnina koje koriste i tako što zapošljavaju slabo plaćene profesore koji nisu članovi sindikata.
Eksperiment na Floridi došao je prije zakona Goergea W. Busha „Nijedno dijete neće zaostati“, ali 2006. godine, 60 posto škola na Floridi koje su dobivale visoke ocjene na državnim ispitima, nisu uspjele ispuniti standarde ovog zakona.
Jeb Bush je bio glavni zagovornik Common Core standarda, projekta koji ga je uvezao sa Obaminim Ministarstvom obrazovanja i doveo u konflikt sa republikanskim pokretom Tea Party. Nedavno je govorio na državnom samitu ALEC-a, gdje je branio taj standard i tražio da se otvori diskusija o spornim pitanjima. Njegova podrška Common Core standardu i fleksibilniji imigracijski zakoni su glavni elementi koji ga predstavljaju umjerenim političarem.
Ali Bush ne laže kada kaže da je on uistinu odani konzervativac, koji strastveno podržava ukidanje sindikata i privatizacijsku shemu. On je agrsivan u odbrani, prihvatajući poziv neokonzervativnog projekta „Novog američkog stoljeća“ za nastavak američke svjetske dominacije. On je kritikovao i Obamino saopštenje za javnost o normalizaciji odnosa između Amerike i Kube, nazvavši ga nagradom za diktatore koji vladaju na otoku.
Politička prošlost
Sigurno će biti težak zadatak za bilo kojeg rebulikanskog kandidata da odjednom zadovolji sve segmente Republikanske stranke koja se kreće prema desnici, ali Bush misli da je dorastao zadatku. U jeku njegove skore objave kandidature, on se mora predstaviti kao spas Republikanske stranke. On dolazi iz poznate porodice te posjeduje sposobnost da skupi sredstva. Ali dio porodičnog nasljeđa povezuje ga sa nedavnim skandalima i plutokracijom.
Na kraju, Bushovo nemoguće balansiranje između umjerene i konzervativne ličnosti može baciti sjenu na njegovu potencijalnu kandidaturu. Što se glasači više budu zanimali za njegovu političku ostavštinu na Floridi, pronalaziti će sve manje stvari koje im se sviđaju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Piše: Susan Greenbaum
Izvor: Al Jazeera
