"Prvom oslobađajućom presudom sudija Vujanović je oslobodio optužene Dedeića, Pavlovića i Tomovića privatne tužbe, iz razloga što je sudija smatrao da crkva nije objekat radnje koji se štiti navedenom zakonskom inkriminacijom, već je to po mišljenju suda „tuđi stan ili tuđa zatvorena prostorija“, pa po mišljenju sudije, kako se navodi u prvoj presudi: „djela koja se okrivljenima stavljaju na teret po zakonu nisu krivična djela, iz kojih razloga ih je „oslobodio od optužbe“ nalazeći da radnje optuženih koje su predstavljene privatnom tužbom ne sadrže sve neophodne elemente za postojanje krivičnih djela narušavanje nepovredivosti stana iz člana 169 st. 1 u sticaju sa krivičnim djelom uništenje i oštećenje tuđe stvari iz člana 253 st. 1 Krivičnog zakonika Crne Gore", saopštili su Portalu Analitika zastupnici Mitropolije crnogorsko- primorske Dalibor Kavarić i Jugoslav Krpović.
Kako se dodaje, nakon što je Viši sud ukazao sudiji Vujanoviću da privatna tužba i radnje navedene u njoj imaju dovoljno osnova za postojanje krivičnih djela za koje se okrivljeni terete, sudija Vujanović je našao drugi razlog da oslobodi optužene od privatne tužbe.
"Ovog puta su to, po navodima sudije, razlozi nedokazanosti u postupku, odnosno da nije dokazano da su Dedeić, Pavlović i Tomović obili bravu na crkvi, pri čemu se na fotografijama, osim okrivljenih, vidi još jedno lice, a okrivljeni nijesu željeli da kažu ko im je pomogao u „otvaranju vrata“. Posebno ističemo da nijedan od okrivljenih u toku postupka nije sporio da su spornom prilikom ušli u crkvu, kao i da su to učinili neovlašćeno, tj. bez znanja i odobrenja vlasnika. Štaviše, okrivljeni Dedeić je više puta ponovio da je ušao i da će ponovo ući u ovu i svaku drugu crkvu u Crnoj Gori. Međutim, sud njegove izjave nije smatrao inkriminišućim i značajnim za postupak, pa ih je oslobodio optužbe", navedeno je u saopštenju.
U postupku je, ističu, od strane crkvenih zastupnika uzalud isticano da za krivično djelo narušavanje nepovredivosti stana nije neophodno da je do ulaska u crkvu došlo upotrebom sile, već je dovoljno da je do ulaska došlo bez ovlašćenja od strane vlasnika.
"Ni činjenica da je Hram Svetoga Arhangela Mihaila u Rogamima svojina privatnog tužioca - Pravoslavne Mitropolije crnogorsko-primorske i to kako faktička tako i knjižna, jer je Hram upisan kod nadležne Uprave za nekretnine u listu nepokretnosti i da su okrivljeni u svojim izjavama nesumljivo priznali da su u navedeni hram ušli neovlašćeno bez znanja i odobrenja vlasnika, nije bila dovoljna za sud da utvrdi krivicu, koja je i za pravne laike bila toliko očigledna", naglašava se u saopštenju.
Iz Mitropolije postavljaju pitanje nosiocima pravosudne i izvršne vlasti, sudijama, tužiocima i drugima da li ovakvo pravno rezonovanje Osnovnog suda u Podgorici važi samo za pravoslavnu crkvu, ili važi i za banke, privredna društva i druga privatno-pravna i građansko-pravna lica, institucije zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.
"Da li su svi navedeni subjekti, poput crkve, lišeni krivično-pravne zaštite, ako bi recimo neko neovlašćeno ušao u banku, nečiju firmu, službene prostorije suda, tužilaštva, vlade, policije, i tamo se malo poslužio postojećim mobilijarom, pozivajući se npr. na to da se radi o imovini svih građana, pri čemu ne bi ništa otuđio i ne bi bili ispunjeni elementi bića nekog drugog krivičnog djela? U avgustu 2015. godine nastupiće apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja. Postavlja se pitanje svrsishodnosti ovakvih postupaka i efikasnosti sudske zaštite s obzirom da se protivpravno djelo desilo 25. avgusta 2011. godine, pa ujedno ukazujemo Osnovnom sudu, ali i višim sudskim instancama, koje bi trebale kontrolisati ažurnost i zakonitost rada nižih sudova da za navedene djela u avgustu 2015. godine nastupa apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja, što u konačnom vodi oslobađanju okrivljenih usljed zastarjelosti krivičnog gonjenja. To svakako podriva povjerenje u ažurnost, zakonitost i efikasnost pravnog sistema na zaštiti prava i interesa oštećenih u krivično-pravnim postupcima", zaključuje se u saopštenju.
