Piše: Mihailo Miljo Radojičić
Ajde da ne budemo u pravu i da ne slutimo! Takav je otprilike bio komentar na odluku da se tekst od prije neđelju dana, istog potpisnika ovih redova, pod naslovom Sveci blago dijele ne objavi na Analitici. Pristao sam na autocenzuru.
Riječ je bila o nekim sondažerima i sondažama crnogorskog javnog mnjenja a poaminjati ih je irelevantno. No, relevantan je konkretni politički interes i odgovor na pitanje - kome takve sondaže pogoduju? Jer, osnovni predmet interesovanja institucija za sondažu javnosti su prvenstveno: vlast, stranke, političke ličnosti, studentska populacija, ljudska prava... Niđe se ne navodi crkva, ni kao granična kategorija kada su u pitanju ljudska prava.
Međutim, kada se god crnogorskoj javnosti izdiktira kakva sondaža javnog mnjenja, u vrhu tog diktata obavezno se navodi povjerenje crnogorskih građana u SPC. A taj rezultat uvijek pretiječe povjerenje u institucije sistema, vlade i države. Tako sondažeri fauliraju vlastitu djelatnost i suštinu svog programa. Ako se pozivaju na Istraživanje političkog javnog mnjenja...otkud onda crkva u političkom vrhu?
Dakle, kao što se vidi iz njihovog selfija, kao predmet istraživanja, niđe se ne pominju crkve i konfesije, pa otkud onda takva ustanovu, u učinku javnog mnjenja? Problem je i u tome, što je licemjerno i diskriminatorski, da se redovno sondira crnogorsko javno mjenje i njegovo povjerenje u samo jednu crkvu, isključivo SPC, pri čemu se rezultat obavezno priključuje rezultatima koji tretiraju političke ličnosti.
To bi moglo da znači i da sondažeri imaju mig vlasti, pa interesno žmigaju na tu stranu? Samo neđelju dana, nakon (auto)cenzure, ispalo je da nijesam bio u pravu. Crnogorska vlast dimi vlastiti politički oltar kadilicama i kadijama SPC, javno (pot)kazujući sebe, kako je to oportuno njihovoj ideji održavanja vlasti.
Crkva, nijedna u Crnoj Gori, ne može biti politička institucija, pa prema tome ni politički faktor. Ustav joj ne da! Ali, kad Ustav krše (ustavo) branitelji, ovakva sondažna podrška jednoj crkvi, baš nju angažuje i legitimiše kao politički faktor, pa ako hoćete i kao državnu crkvu...Jer njoj upravo država nijednu djelatnost ne uskraćuje (ni političku) a dopušta joj visoko i široko diskriminatorsko djelanje u svakom smislu i obliku. Na tu činjenicu sondažeri žmure na oba oka a po opisu vlastite djelatnosti bave se upravo pitanjima diskriminizacije.
Oni bi vam sigurno rekli da je crkva, po Ustavu, odvojena od države!...Pa onda, po kojoj se logici, isključivo jedna crkva uporno udijeva, preko navodnog javnog mnjenja, u politički život Crne Gore?
Ovako, stiječe se utisak da se baš sondažama opravdava toliko dominantno prisustvo SPC u političkom životu Crne Gore, tim prije što je postalo uobičajeno da se SPC tretira sondažno pred kakve izbore. I nakon svakog istraživanja „građani najviše povjerenja imaju u SPC“. To se ponavlja odavno ali do danas nijesmo saznali na čemu, anonimni građani, temelje to povjerenje; na duhovnoj, humanitarnoj, privrednoj ili nekoj definisanoj konkretnoj djelatnosti ili aktivnosti SPC!?...Ili možda na dobro utemeljenim zločinima koje je SPC dvije i po decenije stimulisala i opravdavala? Da li neko misli da SPC nije popovala Štrpcima, Bukovici ili izgonu bosanskih Muslimana iz Herceg Novoga na gubilište? Kako navesti ispitivače javnog mnjenja da ispitanicima postave makar (pot)pitanje, kao sumnju ili objašnjenje - kako to neko podržava crkvu koja je sve svoje istorijske zlikovce strpala u svece i fresko ih živopisala za vijeke vjekov u svojim hramovima a savremenici-zločinci, čekaju na polici za promicanje u slavu...Pri čemu te hramove podržava, a poneke i situira država.
Takvih potpitanja nema i ako se SPC sama, bez zazora, kvalifikuje kao reakcionarna vjerska organizacija svim evropskim vrijednostima demokratije i ljudskih prava. Koja to multikonfesionalna Crna Gora ide u Evropu preko najvišeg povjerenja u reakcionarnu SPC? Takvim se sondažama drži „Sotona“ na crnogorskom prijestolju vjere.
Iz tih korijena iznikao je i spomenik bosanskom kralju Tvrtku u Herceg Novome, prije nego u Bosni koju je, za svoga zemana, široko utemeljio. Njega su donijeli i posadili, uz sućut države, oni kojima je Crna Gora dala utočište. Ti utočnici su Tvrtkovu zemlju raznijeli na komade pa tu narav hoće po svaku cijenu da primijene na Novi. Već ga raskubaju tražeći Sutorinu prije ijedne pregovaračke riječi. Otuda i priča (navodno–propala) da će njihovi crkveni namjesnici, uz to stranci, pregovarati s crnogorskom vladajućom elitom oko uspostavljanja lokalne vlasti. Tako država, u svojoj zemlji, postaje najamnik jabancima. To će reći da tu SP crkvu, na podmuklo drži - država, a SPC je po domaćim (evropskim) standardima javno najravnopravnija u CG, te stoga i opravdana, a sve ostale konfesije su samo ravnopravne, forme radi!
Zbog takvog zvanja i držanja, SPC ima sve beneficije bez opterećenja i dažbina. Razlika je na startu zanemarljiva a na cilju nenadoknadiva. Neko je izračunao da se od sredstava koja su uložena za posljednja četvrt vijeka u tuđe hramove u Crnoj Gori mogla izgraditi brza cesta od najmanje sto kilometara. Autoput će nas, vjerovatno za neku deceniju odvesti u Evropu, a SPC nas svojim brzim prugama već vraća u srednji vijek. Sveci-zlikovci blago dijele, blago ni u pamet.
P.S. Ko nema tvrtka laća se mekoga da održi vlast po svaku cijenu. Srbi imaju trostepenu, lokalnu, komparaciju za pridjev mek; mek, pomek, najmek. E, tu smo; Crnogorski tvrtko je najmek! Živjela vlast, makar i ne živjela Crna Gora.
